Knjige koje čitam

Mrav, odgovornost, opće dobro, osobni rast, kriza i druge teme

I dalje sam na knjizi Zabranjeno kukanje. Privlači me mogućnost da se napokon popravim. Protivno svemu što u ovoj knjizi piše, ne vjerujem da je to moguće, ali ipak ne odustajem. Stalno pokušavam. Pri tome sebi često sličim na mrava koji vuče golemu mrvu hrane, penje se uza zid i tek što stigne nadomak vrhu, padne na tlo, ili se umori, ili ga neka sila jača od njega, možda prst nekog dokonog promatrača, sruši sa zida. Na tren predahne, pa krene ponovno. Vjerujem da, za razliku od mene, mrav uopće ne sumnja da će uspjeti, to pitanje za njega čak i ne postoji.

Zašto nama nije dano da ne sumnjamo, zašto nam nije dano da se rodimo s vjerom da sve možemo, ili bar da ta vjera potraje i nakon što mladost prođe?

Ali, kaže Noè, ako kukamo umjesto da djelujemo, ne znači da je kukanje dio našeg karaktera. Oni koji kažu „što mogu, takav sam“, samo su našli izliku. Kukanje je samo navika i možemo ga se osloboditi kao bilo koje druge navike. Teško, ali možemo.

Umjesto kukanja, treba djelovati. To je kao razlika između upaljenog i ugašenog motora, tako ja to sebi predočavam. Kad si aktivan, upaljen, cijeli organizam sudjeluje: mozak, mišići, stanična razmjena, živčani sustav, sve se mobilizira.

Ono na što se usredotočuješ, postat će tvoja stvarnost, kaže. Još upamtljivije je kad kaže: Sve je dvaput stvoreno. Postoji prvo stvaranje, ono mentalno, i drugo stvaranje, ono fizičko.

Odgovornost je na nama da ne prepustimo okolnostima ili drugim ljudima da upravljaju našim životom. Odgovornost znači sa sposobnošću odgovoriti na životne izazove: respondeo + habilitas.

Većina političara, na primjer, ne preuzima odgovornost za greške. Rijetko se čuje: „Oprostite, pogriješio sam i spreman sam to popraviti.“ Umjesto toga, svi traže opravdanje za sebe i krivnju u drugima. Isto vrijedi i za većinu ljudi.

Ono smo što činimo, kaže Noè. Bića smo navike te nastojimo ponavljati ono što često činimo.

Nezgodno je što se dobre navike stječu teže od dobrih, znam to iz vlastitog iskustva, ali je dobra stvar da se mogu steći. Umjesto navike da svaki dan jedem kolače, mogu steći naviku da pijem svježe iscijeđene sokove.

U svakom slučaju, naš cilj treba biti da budemo najbolja verzija sebe, što Noè naziva izvrsnošću. A da postignemo izvrsnost, moramo steći samo pet navika. (Znam da samo nikad nije samo, ali…) To su:

  1. Započni misleći na ono što želiš postići. (To su ona dva stvaranja, mentalno i fizičko.)
  2. Proaktivno misli, što znači usredotoči se na svoju osobnu sferu moći, a ne nemoći. Umjesto „Ništa ne mogu učiniti“, reci „Učinit ću sve što mogu.“
  3. Učinkovito upravljaj vremenom.
  4. Nauči komunicirati s ljudima.

Meni osobno to je najteža stavka. Čini mi se da pripadam tipu ljudi iz šansone o Peri i biciklu: unaprijed vidim negativan razvoj situacije, unaprijed se naljutim ili preplašim, pa i ne započnem komunikaciju, pa ni odnos kao takav.

Drugi dio komunikacijske veze, slušanje, ide mi bolje, iako autor izdvaja problem slušanja kao teži. Kad slušaju druge, ljudi u većini slučajeva ne slušaju da bi razumjeli – ili naučili, dodajem ja – nego da bi odgovorili.

Na ovome bih se zadržala, jer me pogrešno slušanje često živcira i ljuti, ne samo zato što pokazuje nesuosjećanje i indiferentnost, nego zato što ometa moguću akciju. Primjer koji ovih dana često vidim jesu komentari i objave na Facebooku. Ljudi su podijeljeni i objavljuju ono što je u skladu s njihovim uvjerenjima. Ako im se netko suprostavi drugim mišljenjem, koncentriraju se da nađu argumente kojima će pobijediti u raspravi, ne primjećujući da je prijedlog njihovog oponenta bio konstruktivan i plodonosan, iako dolazi s druge strane, čime su možda spriječili jednu zdravu biljku da izraste i da plod.

Svi imamo to iskustvo i u razgovorima s bliskim ljudima. Ako nam se prijatelj pojada zbog nekog problema, a mi vidimo moguće rješenje, jer, poznato je da čovjek jasnije vidi kad gleda sa strane, nego kad je u vrtlogu koji ga kovitla, on će se opirati da nam dokaže kako je to rješenje nemoguće i kako baš mora trpjeti to što trpi jer nema izlaza.

Ispada da nam je važnije da budemo u pravu nego da riješimo problem.

  1. Razmišljaj kao dobitnik!

Najjasnije, ali, mislim, najteže naučiti, bar je meni tako.

Ipak, ako su ovo samo navike, treba početi vježbati.

Ono što sam sama, na vlastitim iskustvima naučila, jest da se sve lakše podnese ako imamo raspored i ako ga se disciplinirano držimo. Što mi se više nedaća događalo, to sam marljivije prakticirala svoj raspored. Počne mi, na primjer, kuckati u glavi od brige kako skupiti za ratu, pogledam na sat, vidim, aha, vrijeme je za mojih 45 minuta vježbanja… i nekad prije, nekad kasnije, misli mi se prebace ili na traženje rješenja, ako je u mojoj moći, ili na druge stvari.

Birala sam iz knjige dijelovi koji su najviše rezonirali sa mnom, s mojom slikom o sebi, s mojim kompetencijama i s mojom životnom situacijom. Nadam se da je pri tome nisam prenijela tako loše da vas od nje odbijem. Vrijedi je pročitati i pokušati poslušati savjete.

Izdvojila bih još samo neke natuknice o društvenoj krizi, kako je vidi autor, jer ćemo ih svi prepoznati po onome što vidimo u svom društvu.

Kriza je u stvari kriza vrednota i kompetencija, kaže Noè. Upravo je kriza vrednota dovela do gospodarske krize. Dokle god meritokraciju i zdrave vrijednosti ne stavimo na prvo mjesto, kriza neće prestati. Generacije rastu s mišlju da je u redu prevariti drugoga, da smo face ako dobijemo posao preko veze. Tako se razvija narod nekompetencija – svima na štetu. Potrebno je da se društvo pokrene za načela poput: „kako je ružno da nekompetentna osoba sjedi na odgovornom mjestu.“ Ili „Kako je ružno jednako plaćati osobu koja ništa ne radi, kao i onu koja marljivo i sposobno radi.“ To bi bila prava kulturna revolucija, revolucija naše kulture.

Koliko smo puta riječ kriza čuli u posljednjem desetljeću? Ona nas je obuzela, osvojila, zalijepila nam se poput pijavice. Stoga se ne trebamo čuditi što, kao pojedinci i kao društvo, hodamo spuštenih ramena i pognute glave.

Ali, kriza je korisna. Promjena u percepciji riječi kriza pomogla bi ne samo da promijenimo stanje duha nego i gospodarsku situaciju. Izvrsna ilustracija za ono što bi kriza mogla biti jest kako se u kineskom jeziku taj pojam označava: s dva ideograma, od kojih jedan znači opasnost, a drugi priliku. Bez krize nema izazova, a bez izazova nema napretka. Kreativnost se rađa iz poteškoća, rekao je Einstein, kao što se iz crne noći rađa dan.

Na osobnom planu, ono što svatko od nas može učiniti jest razvijati svoje kompetencije, rasti. Rasti znači postati dobar u području kojim se baviš, bez obzira koje je to područje.

To je životna inteligencija kojoj bi djecu trebalo poučavati u školama, sijati sjeme koje će postati bujno drveće.

Na društvenom planu, treba u svijest ljudi, od najranije djetinje dobi, ugrađivati logiku općeg dobra (Noe: „povezano bivstvovanje“, inter-essere).

Albert Einstein rekao je: Ljudsko biće dio je cjeline zvane Svemir. Ono svoje misli i svoje osjećaje doživljava kao nešto što je odvojeno od ostatka: neka vrsta optičke iluzije svijesti. Ta je iluzija poput tamnice. Naša zadaća treba biti da oslobodimo sami sebe iz te tamnice, proširujući svoj krug znanja i razumijevanja, sve dok ne uključimo sva živa stvorenja i cjelinu prirode u njezinoj ljepoti.

Kako kažu svi koji imaju neko iskustvo pisanja i čitanja na blogu, nisam sigurna da je itko došao do kraja ovog teksta, ali dokle god došli, može biti korisno 🙂 .

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena, Knjige koje čitam i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

4 odgovora na Knjige koje čitam

  1. herrmomonews napisao:

    …deluje da vredi…naravno da bi imali koristi treba raditi na sebi…pozdrav.

    Liked by 1 person

  2. Nada, kumsi napisao:

    slično je NLP teoriji, pogotovo dio koji govori o izvrsnosti i rastu, odlično za razumijeti, teško za primjenjivati nakon početnog entuzijazma:)

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s