Knjige koje čitam: Zabranjeno kukanje

Mozak programiran za uzbunu

Ovo je moj treći i posljednji dio prikaza priručnika Zabranjeno kukanje.

Zašto smo skloniji govoriti negativno?

Osim malobrojnih “zdravih”, većina nas je osjetila da snažnije proživljavamo loša nego dobra stanja, da nas tuga rastužuje dulje i trajnije nego što nas sreća usrećuje, da nas strah proganja i kad nismo u stvarnoj opasnosti, da ne možemo zatomiti veliku ljutnju izazvanu malim povodom. Da češće izgovaramo negativne riječi, jer iz raznih razloga mislimo da se pozitivne podrazumijevaju.

Evo što kaže Noe:

Zato što imamo emocionalni mozak programiran za uzbunu, zbog čega preuveličavamo negativne stvari. Primjerice, od primarnih emocija koje imamo već kao mala djeca, četiri su “negativne” (srdžba, žalost, gađenje, strah), a samo jedna pozitivna (radost).

Za preživljavanje, tijekom evolucije korisnije su bile emocije poput straha i srdžbe. Kako bi se proveo pradavni predak da ga je u susretu s divljom zvijeri obuzela radost? Ugodnih je trenutaka bilo manje nego neugodnih i to naslijeđe uvjetovalo je i naš govor.

Riječi koje opisuju negativne emocije u svim zapadnim jezicima ima u prosjeku dvostruko više (2086) od riječi koje opisuju pozitivne emocije (1051). Eto zašto smo, i s kulturnoga stajališta, veći stručnjaci za zlo stanje i kukanje. Moramo stoga naučiti mudrije koristiti svoj rječnik, usvajajući sve više pozitivne riječi, jer, lingvistički gledano, što više riječi imamo na raspolaganju da bismo opisali neku stvar, to je bolje poznajemo. Ako imamo više riječi koje opisuju negativno stanje duha, u opasnosti smo da bolje poznajemo te osjećaje, a to nam ne pomaže na našem usponu prema blagostanju.

Kucnuo je čas da se probudimo kako bismo pronašli više entuzijazma za život. (…) Riječ entuzijazam dolazi od grčkoga en, što znači u, i Theos, Bog.

Meni osobno ne sviđa se pomisao da od nastanka čovjeka do danas nisam prevladala jedan običan rudiment, pa ću budno stražariti da u svoj um propustim što manje nepotrebnih negativnih emocija 🙂 .

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Knjige koje čitam i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Knjige koje čitam: Zabranjeno kukanje

  1. Nada, kumsi napisao:

    evo statistika, kažu treneri, životni kouči itd. da se od svega što učimo pamti 20%. e kad bih ja sebe popravila za 20% moj život bi bio renesansa!!!

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s