Evo mene u pohodu za stjecanje novih neprijatelja

Zar nekultura ima svoje narječje?

Up.a.: Napisano u afektu

Evo mene u pohodu za stjecanje novih neprijatelja, nisam dugo.

Zagreb se guši u smeću, to je neporeciva istina. Postaje ružan zbog gomilanja kanti i kontejnera, oko kojih je  gomila razbacanoga smeća, jer se kante ne prazne dovoljno često. A ni ljudi nisu neki. Moji susjedi, na primjer,  a ja živim u jednom “finom” kvartu i oni su sve fini ljudi, ksaverski starosjedioci,  ostavljaju vrećice s kućnim smećem pokraj kontejnera, odlažu krupni otpad, iako nije planiran odvoz, stavljaju kartonske kutije u miješani otpad, iako im je kavez za kartone samo dva metra dalje, bacaju plastični otpad u kontejnere za papir… totalno ludi ljudi. Ljeti je grad i smrdljiv.  Dobio je nadimak Kantograd.

Mislim da je slika grada slika nas samih, kao što je i izbor gradonačelnika naš izbor.

Neki dan moja je FB prijateljica i školska kolegica, koja živi u centru grada, objavila je kako je neki čovjek bacio smeće na ulicu, iako su u blizini bile kante. Ona ga je pristojno upozorila da bi smeće trebao pokupiti i ubaciti u kantu, a on joj je, citiram njezin citat, odgovorio:

A tko si ti?? Što ćeš ti meni, kurvo, govoriti što da radim?, bacio sam ga, jašta, i što ćeš sad?˝… 

Što bi profesor Higgins rekao na ovu jezičnu papazjaniju? Štokavac? Očito. Bosanac? Vjerojatno, sudeći po jašta.  Ali otkud tko i što? Palo s neba na um.  Bosanac to ne bi rekao. Rekao bi možda Hercegovac koji se pozagrebačkio, ali taj ne bi rekao kurvo,  jer je pobožan, a možda bi znao i da se smeće ne baca na ulicu, pa bi se pravio fin. I svakako ne bi rekao jašta.

Jašta nije svojstveno Hercegovcima nego Bosancima, točnije Bošnjacima.

Dotle sam došla u razmišljanjima prije nego što su počeli stizati komentari na objavu moje prijateljice.

I ja sam imala okršaj s nekom ženom s tvrdim štokavskim naglaskom… glasio je jedan komentar.

 I ja, kaže. I kaže s tvrdim štokavskim naglaskom.

Kad se kaže „tvrdi štokavski naglasak“ najčešće se misli na Hercegovce, i to na hercegovačke Hrvate, jer su oni ne samo u velikom broju preplavili Zagreb, nego također u velikom broju, zahvaljujući naciji i stranci, stekli pozicije i imetke. (Čast iznimkama.) Uglavnom se ne misli na Bosance ne-Hercegovce, jer njih nema puno i  ne bi usudili riječima obračunati s finom zagrebačkom gospođom. Možda  bi samo pljunuli u stranu, možda bi i opsovali, ali ne bi tako odgovarali. Oni su uglavnom bauštelci.

Pojmovi Bosanac i Hercegovac stekli su jezičnu i sadržajnu simboliku, koja mene podsjeća na pojmove radnik i djelatnik. Čitam na izlogu kafića u svom naselju: TRAŽI SE DJELATNIK ZA RAD U LOKALU.  Kamuflažni oglas, da nije na mjestu gdje jest, ne bi se znalo ni tko se traži ni zašto, jer je radnika zamijenio neodređen pojam djelatnika, a konkretni kafić postao je neodređeni lokal. Tako se to zadnjih godina usvojilo. A da piše da se traži radnik, svi bi pomislili da se spremaju građevinski radovi ili bar veliko čišćenje. Riječ radnik rezervirana je za najlošije poslove. Ta razlika između djelatnika i radnika slična je razlici između Hercegovca i Bosanca: Hercegovci su djelatnici, a Bosanci radnici. (Pod pojmom Bosanci ne mislim na Bošnjake, ali može uključivati i njih.)

Dakle, taj koji je bacio smeće mogao bi, sudeći po jašta, biti Bosanac, ako je moja prijateljica točno prenijela i, što je još važnije, ako je dobro čula. Jer, moguće je da je čula ono što je očekivala, „tvrdu štokavštinu“, pa je, u uzrujanosti, malo improvizirala, jer je vjerovala da  time ne kroji istinu, nego samo daje nijanse.

Drugi komentar na tu objavu bio bio je samo jedna riječ: Dašta.

Jašta/ dašta? Dobro se rimuju, ali ne pripadaju istom kulturnom krugu. Odgovor na jašta (Bosna) nije dašta (Hercegovina). To se zove strpati sve strano u isti koš,  jer ionako su svi isti? Kao bijelcima Kinezi.

Vraćam se citatu iz objave. Ako je moja prijateljica krivo čula, jer je čula ono što je očekivala da će čuti, znači da ima predrasude. Predrasude su opasne jer zavaraju osjetila i razum, pa se čovjeku čini da je onako kako je pretpostavio da će biti, kako je „pred-rasudio“.

Ispada da u njezinom svijetu nekultura govori štokavskim narječjem.

Možda je tako, možda je u većini slučajeva tako, ali što je smisao objave, smeće ili govor? Što je cilj objave: ne bacajte smeće na ulicu ili ne bacajte smeće na ulicu vi koji govorite štokavski?

Možete mi reći da sam napakirala smislove kojih u toj objavi nema, ali… Ja sam neki dan upozorila jednog mladog vlasnika staroga džipa da ugasi motor, jer mu iz auspuha kulja crn i smrdljiv dim. Odgovorio mi je: Kaj se pjeniš, stara! Kaj nemaš kaj delat?!

Mene je u tome zabolio auspuh, a ne narječje. Nemam predrasude prema kajkavskom narječju. Zato što su svi kajkavci kulturni? Teško.  Recimo, ljudi koji ne skupljaju za svojim psima: jednako postupaju sva narječja i dijalekti, jedino pada u oči spolna razlika: žene sskupljaju više.

Puno sam tekstova na ovom blogu napisala o predrasudama prema „dotepencima“. Pisala sam o tome i u svojim romanima. Moj otac bio je dotepenac, zbog čega su ga prezirali i vrijeđali ljudi u svakom pogledu inferiorni, pozivajući se na pripadnost nekoj  važnijoj, starijoj, vrednijoj skupini,  a bez ikakve osobne zasluge.

Moj muž i ja bili smo dotepenci u Velikoj Mlaki, gdje smo neke vrijeme silom prilika živjeli. Evo primjera koji sam opisala mnogo puta: ja sam jednu susjedu  zamolila da malo isprazni grabu uz svoje dvorište, koju su zbog nekih radova zatrpali zemljom i šutom, pa se kiša izlijevala na cestu kojom su moja tada mala djeca išla u školu. Žena mi je oholo uzvratila: „Kaj vi dotepenci! Di ste vi bili kad su moji stari živjeli u Mlaki?“

„Pa… u Zagrebu“, rekla sam ja zbunjeno, doslovno odgovorivši na njezino retoričko pitanje. Ali doista, kasnije sam mislila, pa čime se to ona pravi važna? Time što je ona živjela u Mlaki dok su moji bili u Zagrebu?! I to samo zato što smo mi „dotepenci“!?

I tako, pitanja dotepenstva i pripadanja relativna su stvar. Da se kajkavac i štokavac nađu u Parizu, Parižanima bi djelovali podjednako  inferiorno, pa i primitivno, jer nisu ni Francuzi ni rođeni Parižani. Tako su te stvari relativne, da se čovjek mora posramiti ako kod sebe primijeti slične predrasude.

Opasne su granice koje kažu moje je bolje nego tvoje,  podjednako i kad su granice dvorišta, kao i granice kultura. Tu negdje s „moje je bolje, zato te prezirem”, počinje fašizam.

Da, na primjer, nađete gomilu smeća, pa vam potom policija pokaže nekoliko sumnjivaca i zatraži da svaki od njih nešto kaže, biste li krivca izabrali po narječju?  Bilo bi pogrešno izabrati ga čak i po neobrazovanom govoru, jer  i neobrazovani ljudi mogu biti prirodno uljudni i uredni, ali bi bilo još pogrešnije izabrati ga po naglasku.

Neću biti pretenciozna pa citirati Krležu na temu hrvatske kulture,  ali priznajem da sam ga se ovim povodom sjetila.

Zašto je ovo pohod na nove neprijatelje?

Vrlo jednostavno: teško će se naći ijedan tvrdi štokavac, kajkavac, Bosanac, Hercegovac , kulturni ili nekulturni  Hrvat, Zagrepčanin ili stanovnik Ksavera, kojemu će se ovaj tekst svidjeti. Ako takvih bude, javite se. Bit će mi drago čuti da svijet nije posve zastranio u isključivost.

Griješim li u ovome što sam napisala? Ako da, gdje je greška? Je li dokaz da griješim to što je moje mišljenje u manjini? Ili zaista manjine nikad nisu u pravu samo zato što su manjine. Kao ono romsko dijete iz Međimurja kojemu su oduzeli čak i vrijeme rođenja, da ne bi bilo kako je mali Romić prvo  djetešce rođeno u 2020. (Za one koji ne znaju: u toj županiji čestitali su nekoj bijeloj mami Hrvatici što je rodila prvu bebu nakon Nove godine, a potpom se otkrilo da je prvi rođen mali Rom, ali je bolničko osoblje županu dalo pogrešan podatak. Osoblje se javno ispričalo, uz objašnjenje da se greška može svakome dogoditi.)

Istina je da Romi u tom kraju ljudima zagorčavaju život, tko god je živio u blizni romskog naselja zna kako je to, ali ipak, lažirati vrijeme rođenja?!

Zar ne bismo trebali biti bolji od loših, pa i bolji od samih sebe?

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

10 odgovora na Evo mene u pohodu za stjecanje novih neprijatelja

  1. darthpyres napisao:

    Ja sam Zagrepcanka. Meni se svidja ovaj tekst. Rekla si da ti javimo ako ima netko kome se svidja. PS Darth Pyres, to sam ja, Ligia 🙂

    Liked by 1 person

  2. herrmomonews napisao:

    …ispravno konstatujes u naslovu bloga…ako se ne hvatamo u najsitnije delice bloga pa da napisano izgubi smisao, blog je lep i akcentira kulturu…a kultura nije samo biti u lepu garderobu…pozdrav.

    Liked by 1 person

  3. Goran Jurković napisao:

    Tekst je iskren i lijepo napisan. Svakodnevno gledamo kako se stvarni problemi skrivaju predrasudama, a ispravni stavovi i razmišljanja svojom glavom napadaju bezrazložnim optužbama. Ovo je nažalost naša stvarnost i trebamo je isticati kako bi se bar malo promijenili i postali bolji ljudi (bez obzira na naglasak, podneblje ili pripadnost).👏😀👍

    Liked by 1 person

  4. Malo nas je, Vesna. Dobar tekst.

    Sviđa mi se

  5. Nada Stijepović Čirkinagić napisao:

    Eto, to si ti, posvećena svakoj stvari do tančina, ušla u srž problema, ukazala i na zamjenu teza i vratila se na suštinu, isčačkala i otkrila kakvi smo ljudi… svi se bave ”krupnim” temama, politikama, a ovo ljudsko loše u nama nam svakodnevno izmiče, to skoro niko ne uoči, na početku čitanja pomislila sam kako ti se da trošiti i na to, a onda sam shvatila po hiljaditi put – to si ti, o svemu promišljaš dublje jer su ti sve stvari jednako važne, maestralno si obradila tu jednu rečenicu, analizirala jednu (uličnu) situaciju.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      hvala, kumsi. ali hvališ me više nego što zaslužujem. da privatno razgovaramo, ovo bi se moglo nazvati i čangrizavošću ili sitničavošću 😦

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s