Književnost u jednoj rečenici

Nisam od onih koji podcrtavaju lijepe ili pametne rečenice u knjigama. Čitam bez olovke, a ono što mi ostane u glavi, to je zlatni talog, kao u situ u kojemu tragači za zlatom ispiru pijesak.

U zadnje vrijeme i ne čitam puno, a pogotovo ne koncentrirano, pa tako ni s užitkom. Prelijećem preko rečenica jedva svjesna što čitam. Tražeći lakše štivo, naišla sam na nekoliko otužno loših prijevoda, čiji jezik zvuči kao hod čovjeka bez noge koji se još nije naviknuo na protezu, pa sam i od toga odustala.

Možda zato, prilično vremena – previše vremena – izgubim na Facebooku. Kad, tamo biser! Ove dvije-tri rečenice:

Uglavnom svi misle da je problem što je Boško stariji od mene 30 godina. Problem je da mu je je hladnije 15 stupnjeva. Naročito ovih dana….

Napisala ih je Andrea Zlatar Violić. S lakoćom kao da ih prosipa.

Pročitala sam nekoliko njezinih knjiga, fasciniraju me njezino znanje, pronicavost, senzibilnost, stavovi o književnosti, ali me ova rečenica podsjetila na moj prvi susret s Andreininim tekstom, kolumnom u novinama, prije nekih dvadesetak ili više godina. Više ne znam o čemu je bio tekst, ali sam iz njega zapamtila rečenicu (koju sam i zabilježila u jednom svom romanu):

Nema tako lijepog i sunčanog dana koji može poništiti dijagnozu raka.

I ova, kao i ona o Bošku, sadrži svu istinu, dubinu, bol života, a rečena olako, nepretenciozno, bez brušenja i glađenja, naoko neutralno i pomireno. To je književnost.

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u O pisanju. Bookmarkirajte stalnu vezu.

5 odgovora na Književnost u jednoj rečenici

  1. Draga Vesna,
    pročitala sam Goniča zmajeva i Tisuću zlatnih sunašca -drugi put.Predivno .Vjerujem vašoj prosudbi.Zanima me pisanje Andree Zlatar.
    Veselim se Vašim kolumnama.

    Sviđa mi se

  2. diplomiraniduduk napisao:

    Nekada sam mogao da propustim obrok ali ne i šansu da nešto pročitam. Sada više ne. Nažalost!

    Osvrnuo bih se na prevode.
    Poodavno na tv (još su bili crno-beli!) beše mađarska serija koja je prikazivala život i životinjski svet u močvari.
    Žitelj te oblasti upoznaje dečaka – gosta, između ostalog, sa pticama. Pokazuje:
    “Šljuka, sa SINOVIMA, roda sa SINOVIMA, … ” uopšte sve ptice su “sa sinovima”.
    I bez znanja mađarskog jezika lako je zaključiti da u tom jeziku ista reč označava i SINOVE i MLADUNCE. Jasno je da su sve ptice bile sa MLADUNCIMA.

    Kako onda uopšte komentarisati takav prevod?

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s