Knjige koje čitam: Ovo će boljeti

Ako se želite smijati

Puni je naslov knjige Ovo će boljeti: Tajni dnevnik mlađeg liječnika (This Is Going to Hurt: Secret Diaries of a Junior Doctor) /Planetopija, 2019/.

Dnevnik je autentičan, a napisao ga je Adam Kay, autor koji se više ne bavi medicinom, nego je postao popularni pisac i scenarist. Dnevnik obuhvaća vrijeme njegovoga stažiranja.

Nije to velika književnost, ima nespretnosti i neizbrušenosti, što ovom dnevniku daje vjerodostojnost, jer da više misli o stilu, manje bismo mu vjerovali. I prijevod je prilično nonšalantan, mjestimično i nehajan.

Ali mu sve to opraštam, otprilike kao što makedonskom drenku, grožđu koje najviše volim, opraštam i ako su ga našpricali svim do sada izumljenima Monsantovim otrovima. Jer je toliko duhovit da se u gluhoj noći, u razdobljima nesanice, na sav glas do suza smijem. A smijeh mi treba.

Evo primjera čemu se smijem, pri čemu mi uopće ne smeta neizbrušeni stil:

Četvrtak, 15. ožujka 2007.

Pitam pacijenticu u prenatalnoj ambulanti u kojem je sada tjednu. Duga stanka. Zupčanici se sporo okreću. Kamera sporo obuhvaća pustoš. Nisu svi jaki u matematici, ali meni treba broj između šest i četrdeset o kojem je jamačno cijelo vrijeme ispituju. Konačno:

“Sveukupno?”

Da, sveukupno.

“Bože, ne bih vam znala reći ni u mjesecima…”

Zar pati od gubitka pamćenja? Je li ona klon neke druge žene, koju trenutačno drže zatočenu u nekoj jazbini zlog SF negativca? Zaustim da je pitam kad je imala posljednju mjesečnicu, a ona me prekine.

“Dakle, u lipnju ću navršiti trideset i dvije, tako da imam više od tisuću tjedana…”

Jezuš.

U ozbiljnim, stručnim dijelovima, često u opširnim fusnotama, Adam Kay opisuje britanski bolnički sustav, sustav mukotrpnog napredovanja, naporan rad liječnika koji imaju pretrpanu satnicu i mizerne plaće, te često samo nadljudskim naporima uspiju izdržati dvanaestosatna dežurstva bez trenutka odmora.

(…)Moli me da pogledam CTG jedne pacijentice i ja se složim s njezinom procjenom da je pacijentici nužan carski rez zbog fetalnog stresa. Njih dvoje prekrasan su par, nedavno vjenčani; ovo im je prvo dijete i oni shvaćaju situaciju. (…) Nakon zasijecanja maternice, umjesto plodne vode iz nje istječe krv – puno krvi. (…) Pacijentica ima nedijagnosticiranu predležeću posteljicu. To je trebalo biti uočeno prilikom skeniranja, nisu joj trebali dopustiti da krene s trudovima. Porađam posteljicu, a potom i bebu. Beba je očito mrtvorođenče. (…) Pacijentica obilno krvari iz maternice – jedna, dvije litre. Moji šavovi nemaju učinka, lijekovi nemaju učinka. (…) Savjetnica zove još jednog kolegu – on nije na poslu, ali je najiskusniji kirurg koji joj pada na pamet. (…) On obavlja histerektomiju; krvarenje je konačno pod nadzorom. Dvanaest litara. (…) Počinjem bilježiti tijek operacije, ali umjesto toga plačem sat vremena.(…) Službeno govoreći, nisam bio nemaran, niti je itko smatrao da jesam. (…) Moji kolege bili bi učinili isto što i ja, s istovjetnim ishodom. Ali to nije bilo dovoljno dobro za mene.

Ovaj događaj presudio je u Kayovoj odluci da prestane biti liječnik. Ova knjiga objavljena je šest godina nakon što je zauvijek odložio stetoskop. U duši, nikad nije prestao biti liječnik. I danas mu nedostaje pomaganje ljudima.

Dnevnik završava riječima:

Međutim, obećajte mi jedno: kad sljedeći put vlada podigne ruku na javno zdravstvo, nemojte samo popiti priču koju vam serviraju političari. Pomislite koliku cijenu plaćaju svojem poslu svi ljudi koji se profesionalno bave medicinom, i kod kuće, i u bolnici. Sjetite se da se oni bave apsolutno nemogućim poslom i da pritom daju sve od sebe. Vrijeme koje provedete u bolnici možda će više boljeti njih nego što boli vas.

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Knjige koje čitam. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s