Žena svijeta

Kažu neki ljudi na Facebooku, mom svakodnevnom trovaču kojemu se dobrovoljno izlažem, da, na primjer, dr. Alenka Markotić ne može dobiti titulu Zagrepčanke godine jer – nije Zagrepčanka.

Kandidati za gradonačelnika koji su Zagrepčani s ponosom to ističu, ponosnije nego svoj program, jer je to, misle, glavni preduvjet za kandidaturu. Oni koji nisu rođeni u Zagrebu, mahom tu temu preskaču, a oni o kojima je ta biografska činjenica razotkrivena, izloženi su podsmijehu.

Razmišljaju li ljudi koji se drže tih kriterija o tome što time kazuju o sebi? O svom svjetonazoru, toleranciji, prihvaćanju, o tome koliko su njihovi kriteriji izopćavanja apsurdni i nečovječni. I uski. Provincijalni.

Prije petnaestak godina ja sam bila kandidatkinja za Ženu godine (izbor časopisa Zaposlena), uz obrazloženje da sam napisala “prvi hrvatski roman o mobingu”. Ne spominjem ovo da bih se hvalila, titulu i nisam dobila, nego spominjem jer mi je to dobar argument za ovo što želim reći.

Taj žiri nije me pitao gdje sam rođena, bio je važan moj roman i to što je bio “prvi hrvatski…” Da su me pitali gdje sam rođena, i da su imali današnje kriterije, ne bih bila kandidirana, jer sam rođena u Sarajevu, u drugoj državi.

Mogu prihvatiti taj kriterij rođenja, ako mi njegovi pristalice odgovore na pitanje: ako rođen izvan Zagreba, u kojemu je odrastao i u kojemu živi, nije Zagrepčanin, a što je onda? Upravo zbog tog pitanja kao argument sam iznijela vlastiti primjer. Jesam li ja Sarajka? Ne, tamo se osjećam strancem. Mogu li biti Sarajka godine? Ne mogu, pa da izumim i lijek protiv raka. Ali, jesam li Zagrepčanka? Čini se da nisam ni to. Što sam onda?

Što možemo biti mi koje nismo određene isključivo mjestom rođenja? Ne možemo biti Zagrepčanke godine, pa… onda ništa, bit ćemo ono što jedino možemo biti: svjetske žene.

Ima još nešto, ne baš zdrava posljedica isključivanja: u čovjeku se budi neki inat, ne želiš pripadati nekome tko te odbacuje i tko se time legitimira kao provincijalac ograničenog uma. A od inata do neke loše reakcije katkada je mali korak. I eto nas u zatvorenom krugu koji se ne prozračuje.

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

8 odgovora na Žena svijeta

  1. Marin Kukolić napisao:

    Ljudi i njihove formalnosti 😑 nego čestitam za zakašnjenjem od 15 godina na prvom hrvatskom romanu o mobbing 🥳🥳🥳 to je tematika o kojoj volim čuti da se govori!

    Sviđa mi se

  2. diplomiraniduduk napisao:

    Slična se pojava dešava svuda. Davne 1991. napisao sam uredniku lokalne radio emisije ovo:

    “Poštovani gospodine Pešiću
    Prvi slušalac koji se javio u 91. «Vremenskoj prognozi» optužio Vas je da niste rođeni Smederevac. Sledi zaključak da on to jeste, i da je zbog toga nešto izuzetno!
    Pošto nisam rođeni Smederevac a ni štošta drugo, razmišljam o tim i takvim Smederevcima. Naročito napominjem, ne o svim, nego baš o takvim Smederevcima. Takva se optužba može često čuti prilikom svakodnevnih razgovora. Pojmovi dobar ili rđav čovek postaju beznačajni u odnosu na «biti Smederevac» ili «ne biti Smederevac».
    «Vremenska prognoza» i slične otvorene emisije samo obelodanjuju ovu pojavu poput velikog prozora koji propušta mnogo svetla u prostoriju pa se može videti sve čega u njoj ima. Nisam za navlačenje zavesa! Naprotiv! Samo problem koji se sagleda može i da se reši.
    Verujem da većina ostalih Smederevaca to ne smatra vrednim razmišljanja. Ne bi ni bilo da nije u pitanju klica iz koje sutra može da se pojavi «ti nisi Srbin» ili «ti nisi pravoslavac» ili «ti nisi belac». Iskustvo pokazuje da iz malog žira izraste veliki hrast i da sve počinje od, naizgled, sitnice.
    Za pomenutog slušaoca «biti Smederevac» očigledno ima rang fakulteta ili magistrature a možda i doktorata nauka! Iz njegovih usta «biti Smederevac» zvuči, odprilike, kao «biti arijevac», «biti naročitog kova» ili nešto slično, već poznato odnekud.
    Njemu ne treba ni stručnost ni nauka! Samim tim nije potrebno ni da uradi bilo šta čime bi dokazao svoju veličinu! Štaviše nije potrebno ni da radi uopšte! On je Smederevac po zanimanju! Podrazumeva se da takva osoba može imati samo izuzetne osobine.
    Kako su slični postojali i ranije opisani su i u literaturi. Pošto moja malenkost ne bi smela da opisuje takvu ličnost citiraću Lihtenbegov opis iz dela «Veliki duh»:
    «On je u sebi sjedinio osobine najvećih ljudi: glavu je držao koso kao Aleksandar; uvek je morao da se čupka po kosi kao Cezar; pio je kafu kao Lajbnic; kada bi se jednom udobno zavalio u svoju naslonjaču zaboravio bi na jelo i piće kao Njutn, bilo je takođe potrebno i buditi ga. Svoju je periku nosio kao dr. Džonson a jedno dugme na pantalonama mu je uvek bilo otkopčano kao u Servantesa.» Kraj citata. Ovako dobrom opisu nikakav komentar nije potreban.
    Srdačan pozdrav.”

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      🙂 🙂 🙂 potpuno ste pogodili u srž, preciznije nego ja u svom postu! moja obitelj i ja neko smo vrijeme živjeli na selu, kamo smo se doselili iz Zagreba. U nekoj susjedskoj svađi, jedna me je pokondirena suseljanka nadmeno pitala: otkud ste vi došli?! moji ovdje žive odvajkada! a ja sam je bijelo gledala i rekla: pa… iz zagreba.

      Liked by 1 person

  3. Jasna Markulin napisao:

    Žena svijeta!!!!!! Odlično! Uopće ne znam ima li npr u Njujorku “pravih” Njujorčana, ili u Beču “pravih” Bečana. Šta se to krije iza riječi “pravi” isto ne znam. Osim toga, kad i jesi (po rođenju, odrastanju, školovanju, stanovanju, zaposlenju) Zagrepčan za što je to referenca ?!?! Smiješno, kad ne bi bilo tužno! Vesna, Žena svijeta svakako! 😘

    sri, 10. ožu 2021. 10:11 Vesna Ćuro-Tomić je napisao:

    > vesna posted: ” Kažu neki ljudi na Facebooku, mom svakodnevnom trovaču > kojemu se dobrovoljno izlažem, da, na primjer, dr. Alenka Markotić ne može > dobiti titulu Zagrepčanke godine jer – nije Zagrepčanka. Kandidati za > gradonačelnika koji su Zagrepčani s ponosom to ist” >

    Sviđa mi se

  4. Kuma Nada napisao:

    Moja kumsi, nedavno sam napisala ovaj tekstić, kao neki poriv na rastući otpor Crnogoraca da se nama koji smo tu 30 godina da državljanstvo… Ti nisi Zagrepčanka, ja nisam Crnogorka, dotični gospodin nije Smederevac, gdje mi to živimo kada nas teritorija definiše?

    Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti ono što želi, već da ne mora činiti ono što ne želi.
    Vlasnik gore citirane misli, Žan Žak Ruso, najuticajniji je filozof i politički teoretičar prosvjetiteljstva. Jedno od njegovih najpoznatih djela Emil, ili o obrazovanju preporučujem svim sanjama, zojama i inim akademskim građankama, kako bi doživjele lično prosvjetljenje i, slijedeći ideju velikog mislioca, ugradile vaspitanje i u temelje crnogorskog društva. Umjesto što šire govor mržnje pod parolom slobode govora!
    A kako je na mene uticala ta Rusoova misao? Shvatajući je kao temelj društava razvijene političke kulture, spremna sam dati svoj doprinos slobodi tako što neću (u)činiti ono što ne želim –- neću tražiti crnogorsko državljanstvo (ako se stvore uslovi) jer ga (više) ne želim! Ipak, plaši me sve što se posljednjih mjeseci i dana dešava: rastući nacionalizam, traženje krivice u drugima, protjerivanje kulture multikulturalizma pod plaštom građanske države, plaši me jer me svako proljeće na sarajevsko podsjeća…

    Zato drage Crnogorke i Crnogorci – svi vi koji ste se zabrinuli da će moj glas ugroziti vaš nacionalni identitet ili da ćete zbog mene ostali uskraćeni za bilo koje građansko pravo, materijalno ili nematerijalno dobro, ne morate da brinite. Uvijek sam spremna biti dio rješenja pa stoga neću tražiti crnogorsko državljanstvo kako bi vaša nacija ostala neukaljana mojim nedefinisanim nacionalnim bićem. Ostaću to što nikad nisam prestala biti i što mi niko ne može oduzeti – ostaću Sarajka, to je u mom srcu i mom sjećanju jedina prava – moja dežela.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s