Nikad zornije nisam shvatila svojstva našeg doba i razmjere civilizacijskog skoka nego neki dan, kad sam svoju jednogodišnju unučicu odvela u jedan lijepi vrt. Tlo je u tom vrtu prekriveno gustom travom u kojoj se žute tratinčice i lelujaju maslačci. Tu su i stabla trešanja, jabuka i krušaka i propupale ruže, niže dolje šarene bubice putuju svojim putevima, a višlje gore pjevaju ptičice.
Moja mala unučica gurala se iz moga naručja prema nečemu. Osvrnula sam se da vidim što je to zanima. Bio je to prekidač na vanjskom frižideru smještenom uz roštilj, jedina tehnička stvar u cijelom vrtu.
Vesna Ćuro-Tomić 
Smijem se i ne znam šta reći, samo ti možeš u ovako malo teksta reći mnogo!!!
Sviđa mi seLiked by 1 person
A što ti nije proslijeđen komentar? Napisala da si me baš nasmijala, a što je važnije – talenat si da u malo teksta kažeš puno!!!
Sviđa mi seLiked by 1 person
moram ja apruvat, pa se onda vidi, a ja sam tek sad vidjela i odobrila. Hvala ti 🙂 , ne znam jesam li talent, ali i meni je ta epizoda u trenutku otkrila kako oni vide stvari, ova nova djeca
Sviđa mi seSviđa mi se