Kako nas sustavno pretvaraju u idiote; besmrtna meduza; bioterapija protiv raka; IQ; i druge stvari

Više toga

Skupilo mi se puno natuknica otkako me mučio Internet, ali od njih više ne mogu nastati tekstovi, čak ni tekstići, a pogotovo ne tekstine, jer su mi ideje izašle iz glave, ostale su samo na papiru. Pa sam ih skupila ovdje. Parafrazirat ću Labilnu: tko pročita do kraja, dosadno mu je na poslu.

Bioterapija protiv raka

Moja mlada susjeda odbila je kemoterapiju. Umjesto toga, otišla je u Njemačku kineskom komplementarnom liječniku (komplementarni znači kombinirani, koristi se i alternativnim i ortodoksnim medicinskim metodama). Preporučeno joj je što više voća i povrća, po mogućnosti što više sirovog, zabranjeno joj je meso, a najstrožije je zabranjen šećer i u najmanjim količinama. Istaknuto mjesto u liječenju imaju papaja i ananas, objavljujem da i vi znate.

Trebala bi piti sokove od voća i povrća, ali od voća i povrća koje nije tretirano kemikalijama.

E, to je to.

Kako je rekao jedan mladi čovjek na televiziji, pitanje ekologije više nije pitanje zaštite okoliša nego života i smrti.

Rekao je to u emisiji o Mireli Holy, koja osniva stranku održivog razvoja. Prvi put se pojavila stranka u koju bih se upisala i osoba uz koju bih stala, vjerujem Mireli Holy otkad su je zbacili, mislim da bi ona jedina pošteno rješavala pitanje spalionice smeća. Jer jeftine, loše spalionice proizvode puno više kancerogenog dioksina.

Iako, općenito, čini se da se s rakom sad može dugo živjeti. Valjda su se ljudi istrenirali za tu borbu.

Jedan hrvatski tajkun već dugo boluje od smrtne bolesti od koje bi smrtnici na njegovom mjestu već davno umrli. On je živ i dobro je. Kažu da je postao vegan.  Bolje bi mu bilo da je postao dobar.

A što se besmrtnosti tiče, preporučujem članak s bloga Tamoiovde. Među navedenim primjerima moj je favorit besmrtna meduza. Citiram (prevedeno, originalni tekst u fusnoti[1]):  Posebna vrsta meduze latinskog naziva turritopsis nutricula naziva se još i besmnrtna meduza. Ovo je stvorenje jedino živo biće koje se, nakon što dostigne seksualnu zrelost, ponovno vraća u seksualnu nezrelost (oblik polipa). Drugim riječima, umjesto da umru kad ostare, one se pomlade i počnu sve iznova. Predmet je zanimanja znanstvenika širom svijeta.

Utješno, zar ne? Jer tko bi normalan radije bio besmrtna meduza nego smrtan čovjek?

Kako nas pretvaraju u idiote

Zgranem se kad shvatim kako nas na svakom koraku manipuliraju, tim više što znam da je ono što vidim samo mali dio svega što nam rade. Na primjer, zašto su WC-i u šoping-centrima uvijek najdalje od ulaza? Ne samo zato da usput prođemo pokraj što više dućana, nego i da po mogućnosti odustanemo. Prije nego što koraknemo, već smo obrađeni. Sad bi trebalo misliti više nego ikada, a Oni nas odgajaju da mislimo što manje. Sve su predvidjeli.

IQ

Meni se, na primjer, često događa da sam pametnija nego što mislim da jesam 🙂 .  Na primjer, spremim neku stvar na najlogičnije mjesto, a poslije zaboravim gdje sam je spremila, pa je tražim na manje logičnima. Pri tome nisam zaboravila da postoji najlogičnije mjesto, ali sebi kažem: ma sigurno nisam bila pametna da to ondje spremim.

Ili kad me netko pita da mu objasnim nešto iz Gole vučice, mog krimića kojega sam napisala prije sedam godina, i sama imam problema da shvatim neke dijelove zapleta. Istina, priča je spletena, ne na razini istrage, nego na vremenskim i stvarnosnim razinama, ali ipak – pa sama sam je smislila! i ne tako davno.

Moje je pitanje: je li čovjek inteligentan ili glup kad je pametniji od sebe?

Možda će ovo nekome zvučati apsurdno 🙂 ?

Jednom je moj sin, koji je objektivno 🙂 jako pametan, rješavao neke testove inteligencije. Ispalo je da je za Mensu. Ne prodajem, samo se hvalim[2]. Pa je dao i meni. Ja sam ispala normalna. Normalna!? Uvijek sam znala da ne volim riječ normalna, a sad znam i zašto. Ispod mene niski, iznad mene visoki. Neću biti jedan od ljudi koji mijenjaju svijet. Ali sam zato rješavala test prostornog rezoniranja na Tamoiovde (divno mjesto za moj ujedno lijeni i radoznali mozak), rješila sam ga za čas, lak je. Tamo piše da će onaj tko to riješi s lakoćom biti uspješan. Valjda kad naraste.

Preslatko vrckavi um

Na Kaptolu, preko puta Katedrale, u jednoj veži stajala je žena, ne starija od četrdeset, visoka, tanka. Prošla sam pokraj nje na udaljenosti većoj od dva metra, ali me zapuhnuo smrad urina. Čudno, nikad prije nisam osjetila taj smrad na ženama beskućnicama, samo na muškarcima.

Na Gajevoj blizu Trga, bakica. Sitna, mršava i uspravna, bakica se opremila:. tamnoplavi kišni mantil stegnut u struku i tamnoplavi kišni šeširić. Oštar pogled, kakav stari ljudi često imaju. A prognoza je bila: napokon jedan sunčan dan.

(Neka Labilna ne čita do sljedećeg međunaslova.)

„O, otkad tebe nisam sreo“, čujem veseli glas. Moj kolega s faksa. „Ajmo na kavu! Nedostaje mi tvoj preslatko vrckavi um, uvijek sam ga obožavao“, kaže.

„Neću!“ odbrusim. „U ime prava žena.“

„A!?“

„Jer si uvijek obožavao moj preslatko vrckavi um, a udvarao se curama s velikim grudima.“

Uzdahnuo je: „Što mogu, to mi je slabost. Ajmo.“

„Okej, ali nemam puno vremena“, kažem. „Naručena sam frizeru.“

A on me osmotri pa zlobno kaže: „Super je dok još ideš frizeru, a ne u brijačnicu.“

Istina, još ne moram u brijačnicu. Ali.

To sam jutro odjenula haljinu koja se zakopčava na leđima. Obično sama zakopčam dio, a ostatak mi zakopča muž. Žurilo mi se i zaboravila sam mu dati da me zakopča. Dok sam hodala, vidjela sam da mi je malo labavo oko ramena, ali se nisam udubljivala. I nitko me nije čudno gledao. Nije bilo ni onih koji su hodali iza mene, pa me prešli da se osvrnu i pogledaju je li ta raskopčana mlada ili luda. Ništa, a raskopčana.

Ima starost još svojih prednosti. Možeš početi pušiti (nastaviti davno prekinuto), neće te stići ubiti.

Prelagana predaja

Ima nekoliko vrsta ljudi kojima se divim.

Imam novu frizerku. Ona bivša i dalje će mi biti najdraža, ali ova me bolje šiša. Inteligentna je i 90 posto njezinog umijeća sastoji se u tome da razumije što želim. Zove se Bera.

„Od kojeg je to imena skraćenica?“ pitam.

„Ah, predugo je“, kaže ona neodređeno.

Nisam više pitala, jer sam pomislila da je možda skraćeno od Mubera, pa da se srami, kao dijete poznavala sam jednu Muberu, nije bila popularna.  Bera je i prilično tamnoputa, ima crnu kosu, možda je Ciganka[3], pa se i toga srami. Ne zna ona da su meni Cigani simpatični. Moja se simpatija temelji na romantičnim predodžbama da su Cigani nomadi, zgodni, pjevaju, plešu, domišljati, slikovito musavi, otprilike kao što imam romantične predodžbe o arhitektima (uz pozdrav R.J.) da su svi fini a muževni, ili o ljevorukima, da svi imaju neke nadprosječne sposobnosti.

Zatim je pitam radi li dugo kao frizerka, a ona odgovori: „Pa da, moglo bi se reći da je dugo.“

Moglo bi se reći da je dugo! Samo to i dalje šuti. Divno! U ogledalu mi se učini da šiša lijevom rukom. Ne izdržim, pitam koliko je to, ona kaže 19 godina i opet šuti. Ja kažem zbilja ste mladoliki, ona kaže hvala, jednostavno i bez nekog većeg smiješka.

A što bih ja na njezinom mjestu.

Mušterija: „Od čega je Bera skraćenica?“

Ja: „Bera je skraćenica od Mubera,  to je muslimansko ime, dobila sam ga po baki, ne volim ga, draže mi je da me zovu Bera.“

Mušterija: „Koliko dugo već radite?“

Ja: „Radim 19 godina. Zaposlila sam se odmah nakon škole. Prvo sam radila u… pa onda u… a ovdje sam već…“

Mušterija: „Jako ste mladoliki.“

Ja: „Da? Zbilja? Hvala. Znate, to je pretežno genetski, takva mi je bila mama, a i tata…“

I moja bi mušterija pobjegla glavom bezobzira od brbljave frizerke, da se više nikad ne vrati, jer je ta frizerka brbljavica sigurno neka glupačica koja nema pojma o pojmu.

Divim se ljudima koji odgovore samo ono što ih se pita, ustanovila sam da svaka riječ previše znači prelaku predaju, a nitko se ne treba prelako predati, jer time ne postiže dobru cijenu. Svi odnosi među ljudima obična su trgovina. Samo što trgovina nije obična stvar.

Voljela bih da shvatite važnost prelagane predaje i da oni koji to rade uče da ne budu takvi. Možemo se skupa preslišavati[4].

---

---

[1] Posebna vrsta meduze latinskog naziva “Turritopsis nutricula” se još naziva i besmrtna meduza. Ovo stvorenje je jedino živo biće koje, nakon što dostigne seksualnu zrelost, se ponovo vraća u seksualnu nezrelost (oblik polipa). Drugim rečima, one se kad ostare umesto da umru, podmlade i sve počnu ponovo. Teoretski, ovaj proces može da se ponovi beskonačno mnogo puta i zato se ova meduza naziva besmrtnom. Predmet je interesovanja naučnika širom sveta.

 

[2] To je iz vica: Objavio Hercegovac sljedeći oglas: Imam vilu s bazenom, vikendicu na moru, Mercede, SUV. Ne prodajem samo se hvalim.

 

[3] Ne mogu reći Romkinja, to zvuči birokratski, kao da radim u uredu za manjine. Nikad neću shvatiti zašto su se naši Cigani odrekli tako lijepog imena.

 

[4] Ja znam ovu riječ, ne znam je li hrvatska, vjerojatno nije, jer je nema čak ni u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku. Možda je srpska ili bosanska (iz prijašnje Bosne).  Koristim je jer, koliko ja znam, u hrvatskom nema riječi u točno istom i samo tom značenju; imamo ispitivati, ali to je riječ puno šireg značenja. Upomoć, Jelenko