Šišam četke

i četkice

Svrha je ovog posta da s vama podijelim svoja iskustva. I da pokažem da nisam opsjednuta samo ekologijom. Ali i da se, priznajem, pohvalim.

Ti bi trebala fokusirati svoju kreativnost,  da imaš neku korist od toga, kaže moja kuma.

Prepravljam staru odjeću da bude kao nova i da mi lijepo stoji, budući da je moj stil odijevanja takozvani kamuflažni: ima puno toga na meni što treba prikriti. Uspijevam da jeftina roba izgleda skupo i da u njoj izgledam bolje nego što me priroda stvorila.

Prepravljam čak i obuću, čak i novu, katkada mislim da dizajnerima fali daska u glavi kad nekim nelijepim detaljem unište model.

Prepravljam scenarije, svoje i tuđe.

Oslikavam jeftine zavjese iz Ikee da izgledaju otmjeno. Oslikavam stare kožne torbe da izgledaju moderno. Ali nisam zadovoljna, sviđaju se samo meni. Radim dalje na tome, dok imam torbi i boja.

Kupujem jeftine staklene boce zanimljivog oblika, pa i njih oslikavam. U tome sam loša, kao naivac imitator, ali radim dalje na sebi.

Odavno šišam četkice za zube, da budu nazubljene, da lakše ulaze između zuba.

Od jutros šišam i četke za WC. Čak je i mm primijetio da radim “nešto čudno čak i za tebe”. Što se tiče tih četki, dizajneri su me napokon poslušali, pa ih projektiraju u crnoj boji, a ne samo u bijeloj. Ali sam otkrila da su preokruglaste i da bolje čiste četke vitkijeg oblika, imala sam jednu. Kako takve ne mogu naći, šišam okruglaste. Nije lako, ali ima učinka.

Da ne bude zabune i da ne bude gadljivo, šišam novu, neupotrebljavanu četku.

Katkada mislim da je Grigor Vitez smislio Antuna-tuna po meni, u svemirskoj juhi sve je moguće.

Pozdrav svima koji su dovde čitali. A ako netko zna kako se od ovih znanja može zaraditi, neka kaže.

Oglasi
Objavljeno u Dokona domaćica, Uncategorized | Ostavi komentar

Svetica između muškog i ženskog

Marin Knezovic

Osporavatelji Istanbulske konvencije i njima slični svoje ideje često podupiru slikama transrodnih osoba. Kao ako ne dijeliti njihove stavove brkati čiko u šarenoj suknji ići će na WC sa vašom djecom i sl. To je sve navodno izraz propadanja suvremenog zapadnog društva i sl. Da li je to baš tako?

Raspelo Sv. Kumernise iz muzeja biskupije u Grazu. Raspelo Sv. Kumernise iz muzeja biskupije u Grazu.

Transrodne osobe su poznate barem od početaka ljudske civilizacije. Brojne istočnjačke kulture tako već stoljećima poznaju ne dva nego mnoštvo rodnih određenja. Neuobičajeni rodni odabiri nisu bili nepoznanica ni u doba antike. Tako je Aleksandar Veliki zgražavao svoju pratnju oblačenjem u žensku odjeću. To vjerojatno nije bio izraz njegovog izbora roda nego doživljaja vladara u istočnih naroda kao božanstva koje je iznad ograničenja okova spola. U starom Rimu, svećenici vrlo omiljenog kulta Velike Božice (Kibele), znali su se sami kastrirati kao bi bili „bliži“ božanstvu kojem su iskazivali počasti.

Dobro…

View original post još 238 riječi

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Za Slavonski Brod – nećete razbojnici!

MIRMA U ZEMLJI ČUDESA

Dragi moji, nema me već dugo. Odavno je jasno da je moj projekt propao. I nije mi žao, jer se u našem gradu i našim životima odvija pravi pakao.

Osim što s prvim danima proljeća, umjesto mirisa cvijeća i trave, osjećamo odvratan smrad, ostali smo i bez pitke vode. Na najveći kršćanski blagdan Uskrs, 100 000 ljudi ostalo je bez vode, zbog šačice okorjelih uhljeba koji ne gledaju nikoga osim sebe. Ekološku katastrofu koju u svim državama Europe prenose kao ozbiljan problem, naša država smatra kako je problem u nama. Peru ruke od svojih grijeha, čuvajući sebično šačicu svojih ljudi, jer od nas nemaju koristi. Očito imaju veliki plan uništenja ovog našeg malog grada.

Posljednjih šest dana gradonačelnik Mirko Duspara upozorava nadležne institucije kako se umanjuju razmjeri ekološke katastrofe koja se dogodila u Slavonskom Brodu, jednako kao i ozbiljnost posljedica kojima su izloženi njegovi građani. Današnji događaji samo su potvrdili…

View original post još 277 riječi

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Ljudi oprašivači

Rad rukama

Onima koji su ikada čitali ovaj blog jasno je zašto je meni najvažnija televizijska emisija Ekozona. Svašta čovjek ondje dozna, brže nego da sam istražuje.

A morali bismo znati.

Neki dan sam u toj emisiji doznala ovo:

U Kini je prirodna ravnoteža zbog raznih zagađenja već toliko premećena da nestaju kukci koji oprašuju biljke. Umjesto njih,  čete radnika hodaju među nasadima i, s rukavicama na rukama,  ručno prenose pelud s cvijeta na cvijet!

Zar to nije potresno i groteskno? Apsurdno?

U četiri popodne hodam gradom i gledam rijeke ljudi kako izlaze iz svojih ureda, nakon radnog vremena žure kućama. Manje ili više pošteno su radili svojih osam sati i zaradili plaće. Ali što su proizveli?  Kojim su proizvodom obogatili svijet? Novim bankarskim kreditom? Još povoljnijom mobilnom ponudom? Prodajom nekoliko komada kineske robe?

Kod kuće, sjest će za stol i jesti hranu koju je proizveo neki daleki ratar, ili, puno gore, neka tvornica, hranu koje je sve manje i koja je sve lošija. I opet će sutradan otići u svoj ured, na posao na kojemu ništa neće proizvesti.

Treba raditi rukama. Ima puno stvari koje čovjek može napraviti: uzgajati, kuhati, šivati, štrikati, liječiti…  Rad glavom  treba zaslužiti, on dolazi poslije.  I umjetnost treba zaslužiti, na primjer pisanje. Prije nego što sjednem za kompjutor, moram koliko-toliko uljuditi kuću, staviti robu na pranje, skuhati ručak, izvesti psa, uljuditi sebe bar do razine pristojnosti… Pisanje je nagrada. Vrlo slično onoj poznatoj tezi da je umjetnost nadogradnja. (Čisto usput i neovisno o Istambulskoj konvenciji*: gorenavedeno vrijedi za većinu žena i manjinu muškaraca.)

Koliko god se suzdržavam od razmišljanja i pisanja o lošim stvarima, uvijek prevlada moja potreba da i drugima prenesem ono što sam  doznala. U Gani, na primjer, Švicarci proizvode neku nečistu naftu, zbog čega je ondje naglo porastao broj oboljelih od raka pluća.

Broj oboljelih raste i kod nas. Iako se broj pušača smanjuje, pušenje je i dalje, navodno, uzročnik broj jedan. Malo morgen.  Zašto ne govore o sumpornom dioksidu kojim je zrak u  našim gradovima prezasićen. Zagreb na prvom mjestu. Koliko će eona proći dok i kod nas zakon ne dopusti gradovima da izbace automobile koji zagađuju?

  • Ovih dana iz petnih sam se žila trudila razumjeti ljude i argumente protiv Istambulske konvencije i nisam uspjela. Ne vjerujem da ozbiljno misle kako će ih dijete nakon nje zvati roditelj 1 ili 2. Ili da će neusvajanje konvencije spriječiti to isto dijete da  želi promijeniti spol, ako se osjeća drugačijim.  Ja mislim da će nam trebati Istambulska i još mnoge konvencije da postanemo uređeno društvo, ako je to uopće moguće.

 

Objavljeno u zabrinuta ekologija | 1 komentar

Kupujmo hrvatsko?

Da, na svoju odgovornost

 

Neću opširno o glifosatu, uglavnom je svima poznato da je to opaki herbicid koji, dokazano, izaziva rak kod ljudi.

Ono što je bitno jest da ga je Europska unija zabranila, a da je Hrvatska dopustila upotrebu glifosata do 2023. godine.

To su podaci izneseni na saborskoj sjednici. Na istoj sjednici zastupnik Živog zida postavio je pitanje zašto u Hrvatskoj sve više ljudi obolijeva i umire od raka, iako je lijekova sve više i sve su skuplji. Je li to možda, pita on, u vezi s glifosatom.

Pita i zašto vladajući ne reagiraju na ove podatke.

Pretpostavljam da brojka 170 tisuća umrlih na godinu nije statistički relevantna za demografsku politiku, koja Vladi donosi prilično bodova.

I zato, kad mi na placu drugi put kažu: „Uzmite, gospođo, ovo vam je sve domaće“, možda ću pobjeći glavom bez obzira.

Objavljeno u Uncategorized | 2 komentara

GMO, neki odgovori

Neki odgovori

Zahvaljujem Siniši Milovanoviću koji mi je poslao link na desetominutnu izjavu dr. Slađane Velkov na Radio Rijeci o GMO-u. Ondje sam doznala da je genetičko modificiranje kad se spajaju geni koji se u prirodi nikako ne mogu spojiti, da je GM sjeme doista sterilno, takvim je učinjeno namjerno, te da nema sigurnog načina da prepoznamo gm plod, iako miris može biti prilično dobar pokazatelj: ako rajčica miriše kao rajčica, vjerojatno je prava. Dr. Velkov daje još mnogo zastrašujućih informacija, a o nama ovisi koliko nam mogu koristiti. Tko nije vidio, neka pogleda.

Video | Objavljeno by | Ostavi komentar

Je li bolje umrijeti od raka ili od gladi?

GMO u Hrvatskoj

Ne znam puno o tome.  Što je GMO, je li genetički modificiran organizam samo onaj koji se stvara miješanjem različitih vrsta, gena biljaka i životinja, ili su to, na primjer, i hibridni kukuruz ili nektarina? Je li opasan? Jesu li istraživanja dokazala da je bezopasan?

Po svemu što znam, svrstavam se u protivnike. Ne bih takvom hranom hranila svoju djecu.  Problem je što u stvari nemamo izbora. Internetom kruže fotografije “organske” i “gmo” rajčice, da ljudi vide razliku, ali to je pogrešno. GM rajčica može izgledati organskije od organske koja je uzgojena neorganskim sredstvima. Pouzdane su šifre, ondje gdje ih ima: organski uzgajani plodovi sadrže peteroznamenkasti broj ispred kojega se nalazi brojka 9. GM plodovi ispred peteroznamenkaste šifre umaju brojku 8. Negdje sam pročitala kako se sjeme gm ploda ne može reproducirati, mrtvo je, ali više ne znam gdje, pa ne mogu provjeriti je li to točno. U svom vrtu na terasi ostavila sam nekoliko sumnjivih plodova rajčice, osušila sjeme  i posijala u teglicu. Niknulo je.  Ne znam znači li to da nije gmo? Ako netko zna, pišite.

Mislila sam da smo mi u Hrvatskoj odlučili protiv. Čini se da više nije tako i da je GM zaobilazno  izglasan,  jer je prihvaćena uredba EU o koegzistenciji GMO proizvodnje i ekološke proizvodnje.  Ako  je točan popis onih koji su digli ruku za da, pitam se hoće li njih devedesetero zastupnika i sami jesti takvu hranu? Žele li riskirati da im dijete oboli? Zar se ne boje bar za sebe, ako ne i za nas, ako ima imalo istine u svemu što znamo o GMO-u? Jesu li odlučili da će radije umrijeti od raka nego od gladi?

Jer navodno je glavni argument pristalica GMO-a to što na Zemlji uskoro neće biti dovoljno hrane. Pa će ta hrana nekim čudom biti pravednije raspodjeljivana nego do sada?

Ili će oni koji su digli ruku reći da ionako umiremo od raka, što je neoboriv argument, pa kad je već tako, bolje da umremo u izobilju?

Ne znam dovoljno o svemu tome, ali znam ovo:  o širenju ili suzbijanju GMO-a neće odlučivati odgovori na sva ova pitanja nego novac. To je ono najgore.

P.S.

Čini se da je izglasavanje uredbe, tako bar kažu vlasti, korak naprijed da se Hrvatska oslobodi GMO-a, a da su se ljudi urujali jer su pogrešno shvatili. Ni ja nisam baš dobro razumjela čemu služi uredba, ako već imamo zakon protiv GMO-a? Vjerujem da je, na kraju konca, uzrok svim nesporazumima i strahovima nepovjerenje u ovu našu državu, u kojoj krade svatko tko to može, pa i naštetu ljudskih života. Pogotovo na štetu ljudskih života, oni su najjeftiniji.

Objavljeno u Dnevnik vremena, Moja reagiranja, Potrošački kutak, priroda i društvo, Uncategorized | 3 komentara