Ja sam ovdje ja

Ja sam ovdje prava ja

To je problem: nemam nadimak ni nepoznati identitet.
Da sam bila pametna na početku, trebala sam znati da za mene nije pisanje pod vlastitim imenom i prezimenom. Svašta kažem pa se poslije stidim, a smatram da je nepošteno naknadno mijenjati. A da imam nadimak, recimo, Brutalna, baš bi me bilo briga.

Noćas sam, nakon dugo vremena, nabasala na Wojciechove teksove (ne znam ih žanrovski odrediti, ali nije ni bitno) i ostala, ponavljam riječ koju sam noćas upotrijebila – zatravljena*. On predobro piše. Raskošan dar, nijedne suvišne riječi, jake slike, ostaje ti u glavi zauvijek. Emocija nevjerojatno jaka, a sve jedna jedina: ljubav. Rijetko mi se događa da nešto želim čitati uzastopno više puta** . Mogla bih nabrajati još dugo, a još duže bih ispitivala kad to ne bi bilo neumjesno: tko je, kakav je, je li zgodan, što radi, gdje živi, kako mu je ime, je li objavio štogod u koricama; je li radio kao klaun; što je još radio – imam osjećaj da ima neku romantičnu biografiju kao u američkom snu, da je radio svašta dok nije postao zvijezda, ili će raditi svašta dok ne postane zvijezda.
Nakon njegovih tekstova nimalo mi se ne sviđa ne samo moj način pisanja nego ni moj način osjećanja. Žas-u. Gubitak identiteta. Labilna sam (a nisam sugestivna :-)). I priznala sam mu u komentaru – ljubomorna sam na njegovu ljubav i zavidna sam mu zbog talenta. Stidim se, ali smatram da bi bilo nepošteno ne priznati.
I nije mi dosta, idem dalje, kad se već stidim, nemam što izgubiti. (To je kao s mojim dugom od pola milijuna CHF – u tolikom dugu, sve drugo je kap u moru, pa čemu nekome siromašnom uskratiti koju kunu, ako njemu može pomoći, a ja je i ne primjećujem. Ne primjećujem, jer je ionako nemam. Već sam puno puta napisala: najlakše se odreći onoga što nemaš. Po tom načelu su nas i porobili kreditnim karticama, na primjer. Kreditne kartice zlokoban su izum. Kao alien – počnu male, a onda zvijer raste, raste, raste u tvojoj vlastitoj utrobi. To je jedna od malobrojnih gluposti kojima nikad nisam podlegla i ponosim se time, a nema puno toga čime se u financijskom smislu mogu ponositi.)

I zato, da mogu birati, bila bih:
– dobri duh sveg blogstva kao Negoslava; njezin trud, nesebično promoviranje drugih blogera, blogoljublje, blogeroljublje u stvari je stvarno čovjekoljublje;
– duhovita, hrabra i bistra kao Labilna;
– inteligentna, obrazovana i rafinirana, a sve u dobre svrhe, kao Gostkodgroficenavečeri;
– nježna i vedra kao Tangolina;
– senzualna i erotična kao Tanjatg;
– senzibilna, marljiva samozatajna pametnica kao Litero;
– raskošno i višestrano darovita kao Sixglassesofwater;
– nevjerojatno inteligentna i samosvjesna kao Vitki gurman;
– zaigrani ekvilibrist s riječima kao IronijeXL
– mlada a mudra kao Sizif;
– okrutno iskrena i nimalo sladunjava, kao horheakimov;
– imala viziju o našim sitnim problemima s nekih viših visina i znanje kako da se riješe, kao što ima Nedođija;
– a najviše bih htjela voljeti i pisati kako to radi Wojciech.

Ali ja sam samo ja. I što je najgore – i ovdje sam ja ja. U stvari – ja sam svugdje samo ja. Uvijek samo ja.
Moja kći još je bila klinka kad je rekla: “Mama, ispada da se čovjek i pred svojom obitelji mora praviti da je bolji nego što je da bi bio faca, da bi pobijedio.” Bila je ljuta na brata jer se znao praviti važan bolje nego ona.

Kad bolje razmislim: kad si uvijek i svugdje ti samo ti, zar to nije definicija neprilagođenosti?
A zašto je to loše? Jednostavno – zato što u tome nema privlačnosti. Nema Erosa. To je i intimno i društveno samoubojstvo. Ali o tome – velikoj temi – neki drugi put.

*Srpska? Hrvatska? Uniseks? Zatraviti = travama očarati, opčiniti, opsjeniti; arh: očarati, osvojiti, zanijeti; agr: zasijati travu. 🙂 Ni ovo agr nije daleko od smisla: kad sam zatravljena, znači da je po meni zasijana trava.
** Književnim žargonom sad je popularno reći iščitavati, a ja tu riječ ne volim, nije dobro smišljena i nezgrapna je kao ispoštovati, glagol koji su zagrebački novinari preuzeli od beogradskih za vrijeme rata i ukorijenila se.

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Moj blog, O pisanju i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

36 odgovora na Ja sam ovdje ja

  1. LaBiLnA napisao:

    Baš je lepo što si ti – TI i ja tu ništa ne bih menjala… Meni si potaman 🙂

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    lako ti je reći kad si ti ti a nisi ja 🙂

    Sviđa mi se

    • Wojciech napisao:

      Vesna, u pravu je Labilna! 🙂
      Hvala ti…
      Pozdrav! 🙂

      P.S.
      (Parafraza priče Mike Antića)
      Razgovaraju dva čoveka koji stoje na mostu i posmatraju ribe u reci.
      – Vidiš one ribe u reci reče prvi – to je njihova sreća.
      – Odkud ti znaš šta je njihova sreća kad ti nisi riba – odgovori drugi.
      – A otkud ti znaš da ja to ne znam kad ti nisi ja – usledio je pitanje prvog.

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Hvala.
      P.S. Legenda!

      Sviđa mi se

  3. horheakimov napisao:

    Gorči nego pelin, Sara Pelin…

    Sviđa mi se

  4. Negoslava napisao:

    Čak i da si neka- Sunč-an-ica, Mesečarka, Noćobdija- koji god da si nikname uzela, ti bi bila ti. Sa nekim bi komunicirala kao Vesna i ko ti garantuje da taj neko ne bi nekom drugom, a on nekom trećem, otkrio tvoj identitet.Kažu, ako nekoga tražiš u nepoznatom gradu, dovoljno je desetoro ljudi pitati i svakako će se naći trag do te osobe.
    A pisanje – uz hvala na svim komplimentima, da te podsetim na činjenicu da sam te reblogovala baš zato što pišeš kako pišeš ( dobro, i što te “moji” nisu znali). Pošto smo već imali nekoga ko piše kao naš W, duplikat ne bi bilo potrebno preporučivati. Odnosno, preporučila sam original, to sam tela da kažem.
    usput – eto, Nedođiju sam upoznala, tako da i njen identitet nije nepoznat, ako ćemo već kod imena u blogu

    Sviđa mi se

  5. mojra napisao:

    Pisanje pod pseudonimom ima samo jednu prednost, a to je ovo što si već navela – možeš napisati što god poželiš i baš te briga, niko ne zna ko si. Ali tada se za čitaoce boriš isključivo svojim pisanjem. Pisanje pod pravim imenom i prezimenom sa detljima iz bogate biografije ima ogromnu prednosti, jer ljudi su neverovatno skloni da vrednuju jedni druge kroz titule, poreklo, posao kojim se bave, rezultate…, pa će sigurno nekoga ko ima nešto od ovog da se zakiti čitati u startu pažljivije, s više rešpekta, a i opraštaće mu lakše greške.
    Pitanje je koliko je onih sa koliko-toliko lepom biografijom spremno da izađe pred publiku bez privilegija.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ti si u pravu, ima to svojih prednosti, ljudi vole zaviriti u tuđi život, na tome počivaju svi reality šouovi – a još kad im dobroboljno daš, da se ne osjećaju kao da zaviruju, tim bolje. Ali pitanje je kako je onome tko se izlaže. I znaš što sam još shvatila, baš danas, baš razmišljajući o pisanju pod nadimkom – cenzura je negdje dublje nego što je ime. I da nitko živ ne zna tko sam, nikad ne bih mogla biti iskrena (ako to nekoga može pogoditi) kao horhe i hrabra (ako mene može pogoditi) kao labilna – iako bih htjela.

      Sviđa mi se

    • Negoslava napisao:

      Draga Mojra, ali stvarno jako draga, moraću ovde da izrazim neslaganje sa tobom. Polazim od sebe. U blogosvet sam ušla apsolutno anonimna, nit je ko znao ko sam nit šta sam, niti šta sam bila … Ušla sam kao Negoslava, bez prezimena, zanimanja, titule, statusa, bez ničega osim onoga što pišem. Prva tri-četiri meseca tavorila sam, nisam umela ni da nađem druge blogove na onoj drugoj adresi, imala sam samo slučajne posetioce, jer nisam umela ni da se pokažem čitalačkom svetu. Pa sam onda iščitavala SEO pravila, počela da ih primenjujem i ljudi su dolazili na moj prvi blog zato što su znali da tu mogu da nađu , uvek, nešto zanimljivo. Naravno, neki se nisu vraćali, što je potpuno razumljivo, jer nemamo svi iste ukuse i potrebe. Ali, niko ni na jedan moj blog, tada kad sam bila apsolutno nepoznata, nije dolazio zato što zna mene ili išta o meni – a i da su znali, teško da bi mi to bila neka preporuka, jer ekonomista ili bivših novinara lokalnih medija ili honorarnih novinara u ovoj zemlji ima više nego pleve. Tako da, s pravim imenom ili bez njega, meni bi bilo apsolutno isto. Za Vesnu, još više, jer je i sama rekla da je imala, na početku, samo par čitalaca dnevno.

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ako se ja smijem umiješati, čini mi se da nije kontradiktorno ovo što kažete ti i Mojra, to su samo različiti aspekti. Naravno, kad bi blog počela pisati Severina (ups, možda i piše?!) ljudi bi čitali jer ih zanima Severina.

      Sviđa mi se

    • Negoslava napisao:

      Slažem se , naravno, kada su u pitanju ljudi sa nn biografijama, odnosno sa zvučnim imenima. Ali, ovde ipak nisu oni u pitanju, ili ih ja ne vidim medju nama.Dakle , i dalje se ne slažem da je, kada smo u pitanju mi, obični ljudi, lakše nama koji smo se potpisali nego onima čiji je identitet nepoznat. A ja tako razumem gornji stav Mojre koju, inače, obožavam i koju sam jedva dočekala da vidim na blogu na kojem piše više i češće.
      Ili sam ja pogrešno razumela ove rečenice? -Pisanje pod pseudonimom ima samo jednu prednost, a to je ovo što si već navela – možeš napisati što god poželiš i baš te briga, niko ne zna ko si. Ali tada se za čitaoce boriš isključivo svojim pisanjem.-

      Sviđa mi se

    • mojra napisao:

      Da, upravo ovo što je Vesna rekla. Nisam uopšte tvrdila da neko ko ima pristojnu ili čak impozantnu biografiju, čak i kada bi pisao anonimno, ne bi privukao veliki broj ljudi. Ali tvrdim da su uslovi u tom slučaju mnogo suroviji. Mnogi, koji sada pišu pod svojim pravim imenom, a imaju lepu biografiju, ukoliko bi se odvažili i krenuli da pišu anonimno, bili bi iznenađeni.
      Pa, znaš koja mi je najposećenija stranica ukoliko izuzmemo Home page/Archives?
      Stranica “O meni”!

      Sviđa mi se

  6. vesna napisao:

    meni je to normalno: pročitam nečije zanimljiver tekstove, želim znati više o njemu, a najzanimljivije je vidjeti kako on sam sebe predstavlja, kako se vidi ili kako želi da ga vide.

    Sviđa mi se

  7. vesna napisao:

    ja ću se opet umiješati: nama običnima teže je kad se potpišemo, em smo obični, em se potpisujemo 🙂
    otkrivanje identiteta ograničava bar malo

    Sviđa mi se

    • Negoslava napisao:

      upravo to i ja tvrdim – postoji milion tema kojih se ne dotičem, baš zato što sam svojim imenom i prezimenom tu i što mi svako može na svemu zameriti, što mi se kao anonimnoj ne bi desilo

      Sviđa mi se

  8. vesna napisao:

    et’ vidiš – svi mislimo isto

    Sviđa mi se

  9. Ja imam nick, ali svi znaju ko sam.

    Sviđa mi se

  10. vesna napisao:

    Znala sam da si savršen 🙂

    Sviđa mi se

    • LaBiLnA napisao:

      Muvate li se vi to na moje oči!?! 😀

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha
      Hihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihi
      ovo gore se ore glasan smijeh i kikot
      ako se ja s nekim muvam, onda ste to ti i Grof zajedno, jer ja vas obožavam zato što me nasmijavate. OBOŽAVAM!

      Sviđa mi se

  11. Dakle, nas je troje, al’ smo jedno.

    Sviđa mi se

  12. Litero napisao:

    Hvala Vesna 🙂 i ostani svoja 🙂

    Sviđa mi se

  13. Narcis Hasecic napisao:

    …..slucajno sam “nabasao”…..na tvoj blog 🙂 !!! Pa sam onda poceo otkrivati i ostale blogere, citajuci ih……… Stvarno ste dobri u tome sto radite i lijepo vas je citati 🙂

    Vesna……”mojne” se vaditi sa objasnjenjem……zatravljena i zatraviti 🙂 …..znamo mi svi sta to znaci……. 🙂 i ne samo da kod tebe izaziva ovakav smijeh, Citiram te: Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha
    Hihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihi
    ovo gore se ore glasan smijeh i kikot” …zavrsen citat 🙂

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Sve sam shvatila, Narcise. Vidio si post “Traži se Bosanac…” pa si se zainteresirao jer odgovaraš propozicijama. Mislio si da je bračna ponuda, jelda? A kad ono, obična kolica 🙂 sori. Al vidiš, drago mi je da si otkrio blogere i da ti se sviđa što radimo.
      ja se ne vadim – ja samo najbolje mislim kad pišem.
      Izračunala sam da si mlađi nego ja, pa te neću pitati u koju si školu išao i tko ti je bila učiteljica…Veeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeliki pozdrav od bivše zemljakinje.

      Sviđa mi se

  14. Narcis Hasecic napisao:

    Salio sam se sa…..”mojne” se VADITI !!!!!! Zao mi je sto nisi to shvatila kao zdravu salu!!!! Vecina nas se znalo u mladosti …….zatraviti 🙂 …po meni si trebala kao moja bivsa zemljakinja razumjeti me 😦
    Bracna ponuda mi nije pala na pamet……mislio sam o kolicima…..trokolici, cetverokolici, kuglageru, prosjaku,pjevacici…..
    Kad izbivas 20.god. van svoje domovine……..ne pomaze ti nikakva skola.

    Izvini……sto te dohvati tamo gdje ne htjedoh!!!

    Sviđa mi se

  15. vesna napisao:

    nema beda. ionako skoro ništa nisam shvatila

    Sviđa mi se

  16. Narcis Hasecic napisao:

    Zivim u Norveskoj od 1992god…….i svakako sam “izgubio na pismenosti” 🙂

    Pojasnit cu……
    Kad sam ja 1977.god. imao 15……ti si vec bila…..”koka”, vjerujem zgodna 🙂 Da si tad trazila bosanca,odmah bi se ozenio 🙂
    Tih 70-setih …..znas da je Hippy-pokret itekako imao uticaj na sarajevsku raju i na ostale vece centre…… Nosile se farmerke sa sirokim nogavicama, duga kosa. naocare lenonke,…….. 🙂 i pusila se….TRAVA(indijska konoplja iliti marihuana).
    Mi koji smo ponekad zapalili TRAVU, pa se……NATRAVILI………tako smo se znali smijati da bi nas iza usiju zabolilo od smijeha, pa otprilike bi to bilo ovako: Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha
    Hihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihihi
    ovo gore se ore glasan smijeh i kikot 🙂 🙂 🙂 🙂

    I danas kao covjek u pedesetim……kad god odem u Amsterdam, posjetim ulicu crvenih fenjera i coffee shop 🙂
    Naravno, ne kusam produkte iz “crvenih fenjera”, samo ih pregledam u izlozima(lijepo za vidjeti)……ali….. se zna poruciti neka fina travica (joint) u coffe shopu…..pa se prisjetiti rane mladosti 🙂
    Ti se……”slomila” objasnjavajuci “bosancu” sta znaci biti ZATRAVLJEN!!!!! A Bosanac k’o “bosanac”, ne bi on primio novo znanje……niposto 🙂 , vec naprotiv on jos tebi hoce da kaze:….Vesna……”mojne” se vaditi sa objasnjenjem……zatravljena i zatraviti 🙂 …..znamo mi svi sta to znaci……. 🙂 i ne samo da kod tebe izaziva ovakav smijeh,…….vec kod svih nas koji smo probali travu 🙂

    Sviđa mi se

  17. Narcis Hasecic napisao:

    Ako smo na odgovarajucem ….nivou svijesti…….,tada nemamo problem sa objasnjenjima i priznanjima 🙂
    Meni “onaj” tvoj komentar i nije bas nesto zvucao 🙂

    Sviđa mi se

  18. vesna napisao:

    🙂 koji?

    Sviđa mi se

  19. Narcis Hasecic napisao:

    …….dobra si, dobra 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj