Reklame

Reklame, prepisano

(Kopiram pasus iz zadnjeg posta, ne samo zato što mi se tipka, a nemam ideja, ni zato što sam ga naknadno proširila, nego i zato što me opsjeda tema reklama; da nisam ljenčina, proučila bih mračne i moćne putove kojima nam reklame uništavaju volju i razum.)

Dugo se nisam mogla naviknuti na reklame za knjige, čudilo me za koga se to radi. Ili ti se čita, ili ne čita, što će ti reklama, pa nisi idiot da ti Oni moraju/ trebaju reći koju knjigu trebaš/ moraš čitati. To bi mi bilo isto kao da počnu reklamirati vjeru: Pridružite se našoj novoj vjeri, mi vam obećavamo ispunjenje svih vaših želja, ali samo ako su plemenite i pozitivne. Upisi su besplatni, prvu godinu članarina 50 posto. Nemojte se olako odreći vječnog života!

Zatim sam se čudila reklamama za lijekove: doza koju trebate, okus koji volite, Magnezij Natural Wealthnadutost, iščekivanje… s Linexom toga više nema…; Lekadol zna gdje je bol…; Za redovito pražnjenje crijeva uzmite Turbolax! (Fusnota: tjeskobna statistika: reklama za probavne tegobe ima sve više, više i od reklama za mršavljenje. Hoće li se ljudi nad tim zamisliti?)

Sad se ne mogu načuditi reklamama za preglede: Od sumnje do dijagnoze u jednom danu!  Ma kome se to žuri u jednom danu sve saznati?! Kao da kažu: obolite što prije, i to po mogućnosti teško! Zašto je to strašno? Zato što će tako i biti, oni znaju da je pitanje minute kad će koji od nas ponizno zakucati na ta njihova strašna vrata bez povratka.

Prebirem po glavi ima li još ičega što se ne reklamira. Još im je ostala smrt. Umrite što prije, mi ćemo sve obaviti za vas. Ne oklijevajte, uvjerit ćete se da ovo nije prazno obećanje! A možda i to već rade, na onaj strašni, skriveni način koji se uči u visokim školama za marketing.

Površno, a (akcent lijevo gore prema desno dolje) la Vesna, ali nije pogrešno. Ni grešno. Rešno. Ešno. Šno. No. O.

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u vesna curo-tomic. Bookmarkirajte stalnu vezu.

23 odgovora na Reklame

  1. Ligia Luckhurst napisao:

    Naravno da rade. U Svicarskoj.

    Sviđa mi se

  2. Ligia Luckhurst napisao:

    Samo ne previse glasno, jer nije potrebno: ljudi koji hoce kupiti smrt obicno znaju sto hoce i nije ih potrebno ubjedjivati.

    Sviđa mi se

  3. Negoslava napisao:

    Pridružite se našoj novoj vjeri, mi vam obećavamo ispunjenje svih vaših želja, ali samo ako su plemenite i pozitivne. Upisi su besplatni, prvu godinu članarina 50 posto. Nemojte se olako odreći vječnog života!
    Neki dan, komentar na nekom mom blogu – još kada bi se moglo onlajn dobiti oprost grehova. Ćut, rekoh, nemoj te čuje neki lakomi pop, pa ti eto sajta.

    lep dan ti želim

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Eto, trebala sam prije znati, pa da im ni ja ne dajem ideju 🙂

      Dana 18. kolovoza 2013. 09:37 Vesna uro-Tomi

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      uh, da, užas, jadna djeca, jadna

      Sviđa mi se

    • Zlica napisao:

      Jadna djeca? Ne nužno… Paco de Lucia počeo je s 5 i svirao 12 sati dnevno. Kod kuće, na ulici, čak nije išao ni u školu. A vidi gdje ga je to dovelo: cijeli život radi što voli i radi to nevjerojatno dobro.
      Ali jao, Sjeverna Koreja, tko zna, možda bi li im roditelji završili u radnom logoru ako fulaju notu ili se naklone na krivu stranu? To je jadno. 😦

      Sviđa mi se

  4. tanjatg napisao:

    Uvek se zapitam odakle ti ovakve ideje za pisanje! Uvek iznenadiš! Znaš šta se još ne reklamira, a moglo bi: kako da se probudi savest i odgovornost kada su reklame u pitanju. To ti je isto ono: idem na intervju za posao, razgovaraću sa HR menadžerom. A ko upošljava njega? 🙂

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Hvala, Tanja, puno! A sto je HR?

      Dana 18. kolovoza 2013. 12:09 Vesna uro-Tomi

      Sviđa mi se

    • tanjatg napisao:

      Human recourses management, grupa ili pojedinac u firmi, obučeni i istrenirani da procenjuju ko je od kandidata sposoban da se zaposli na datom mestu, procenjuju ličnost, karakter, radne sposobnosti, to im je jedan od zadataka. Na Zapadu delaju već godinama. U Beogradu su u ekspanziji poslednjih par. Obično su završili psihologiju, mada nije obavezno. Da li ti je sad jasnije moje retoričko pitanje na kraju prethodnog komentara?

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      jest. to su alieni, bodysnatcheri, vide kroz nas i imaju nas u aci, uas. ne samo da ne znamo odakle su, nego ih ne moemo ni prepoznati dok i nas ne zaposjednu

      Dana 18. kolovoza 2013. 16:32 Vesna uro-Tomi

      Sviđa mi se

  5. Wojciech napisao:

    Sve je tako kako si napisala.
    Što se reklame za smrt tiče ne bi me čudilo da onima koji “ne oklevaju” daju i neki popust.
    Stvari su po pitanju reklama dovedene do apsurda.
    Odličan tekst za razmišljanje.
    Pozdrav! 🙂

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ha! dobar naslov za krimi,* Popust na umiranje*! Hvala ti, Wojciech, na komentaru. Jest tema za razmiljanje, ao mi je to nisam marljivija, a i obrazovanija po tom pitanju – trebalo bi na njih udarati iz svih oruja!

      Dana 18. kolovoza 2013. 14:06 Vesna uro-Tomi

      Sviđa mi se

  6. Zlica napisao:

    Prije petnaestak godina vrhunac urnebesa bile su reklame za uloške!!! 🙂 🙂 🙂
    Onda su došle reume, proširene vene, impotencija i probavne tegobe….
    Al ovo s umiranjem, mamma mia, koji crnjak!!!

    Tu me cijene, tu umirem!
    Posljednji ispraćaj u pola cijene!
    Rasprodaja lijesova – do isteka zaliha!
    Sprovod d.o.o. daje više!
    (ajme, zaustavite me!!!)

    Sviđa mi se

  7. Zlica napisao:

    Oprosti, zanijela sam se… Htjedoh reći – reklame: ne možemo ih pobijediti, ni iz svih oružja. Humanost? Etika? Pih! O prevelikoj se lovi radi. Najbolje što možemo napraviti je naučiti klince da život nije reklama, niti je reklama život (mi veliki to znamo, jelda?). Pokazati kako im je cilj da nam nešto prodaju pa makar to bilo i smeće. Najbolje je da sami probaju: neka od svog džeparca kupe toliko žuđenu i reklamiranu igračku (treba izabrati onu posebno lošu, a skupu) pa da vidim0 kako će drugi put razmisliti! Reklama ima moć samo dok joj vjerujemo.

    Tihi gaj – za Vaš miran san.
    Ledeno počivalište, jer smrznuto je dooobro!
    Posljednja uspavanka – neprocjenjivo!
    (uups, opet !)

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Pa da, tako je. Strano je to reklame djeluju i kad mislimo da smo ih razotkrili, malo sam itala o onom podtekstu koji djeluje iz reklama, na podsvijest i itd. as-u. I naravno, najpogubnije su za djecu. Kojim pitem najvie reklama dopire do nas – zatvoriti te putove. Za poetak, bilo bi pametno uope ne imati tv, a na kompu imati sve one zabrane za pop-upove.Kad bi sve udruge za zatitu ivotinja proirile akcije i na reklame, i to bi bilo neto, kodljivije je konzumirati reklame nego ivotinje..

      Dana 18. kolovoza 2013. 22:26 Vesna uro-Tomi

      Sviđa mi se

    • Zlica napisao:

      Teško je odoljeti otrovu, pogotovo kad je tako lijepo zapakiran, zar ne?
      Pogledaj: http://www.youtube.com/watch?v=ceTBF1Hik5I
      Citiram: “Svakako jedno od boljih Coca-Colinih ostvarenja u posljednje vrijeme, pokazuje kako je moguće svijet gledati iz drugog, ljepšeg kuta. Proizvod je tako elegantno i nenametljivo ubačen u kadrove reklame koju poželite pogledati nekoliko puta zaredom.”
      Opako, ha?

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Uh, da, te perfidne stvari su strasne, i rijecima i slikom, to mi izaziva jezu, da mi netko nesto ubacuje u um a da ja toga nisam ni svjesna, a ako je ono sto kazu o podsvijesti tocno, onda smo pogodna gradja za sve vrste manipulacija Velikih bratova

      Dana 21. kolovoza 2013. 00:28 Vesna uro-Tomi

      Sviđa mi se

Komentiraj