„Pišite o lijepim stvarima“, kaže moja šiatsu. „O nečemu što će ljude potaknuti na pozitivne misli. O tome kako je život lijep. Za mene je život najdragocjeniji dar. Ne treba ga tratiti na strah. Strah je razoran. Znate li da jedna ružna misao za dvadeset sekundi otruje cijelo tijelo?“
Mejlom mi stiže prosljednica[1] u povodu devedesete godišnjice rođenja Duška Radovića:
“Život je lep! Mnogo lepši nego što ste zaslužili! Uživajte u životu, kad ste već imali sreće da se rodite! Tako ste slučajno i lako došli do života, a toliko ste mu pronašli mana! Ko ume da se raduje – ima čemu da se raduje! A ko ume da pati – često pati i bez razloga! Ako vas novac opseda, ako patite zbog toga što niste bogati, izračunajte i sami: koliko miliona dolara vredi samo jedno vaše oko! Sram vas bilo! Strašno ste glupi i nezahvalni! Nemojte mi samo pričati o tome šta ste sve zaslužili a niste dobili. Jer ću vam ja lako pronaći šta ste sve dobili a niste zaslužili! Živite i uživajte, kad već niko ne pravi
pitanje od toga!”
Moj prijatelj Dražen bacio je oko na moju zvjezdanu konstelaciju, pa mi šalje i ovo: With the presence of a sixth house Venus, sickness or ill-health can be the result of incorrect patterns of thought. Such a person worries too much about his own body and general state of health. Such a person should let the body’s natural wisdom take care of his body, and put his attention on helping others.
A ja?
Radićevom mi ide ususret krupna mlađa žena bucmastih obraza, na glavi nosi neku veliku čudnu kapu od dugodlakog krzna. Tako bar meni ćoravoj izgleda. Kad se približila, vidim, nije kapa, nego perika od umjetne kose koja joj se malo naherila.
Moja mama nosila je periku, ali samo kad je izlazila iz kuće. Lijepo joj je stajala, nitko ne bi posumnjao da je ispod nje ćelava glava, ali joj je bila neugodna, svrbilo ju je i bilo joj je vruće. Zato je kod kuće uvijek nosila svilene marame vezane u turban.
Tužne misli, opet.
Najvedrije što sam mogla iscijediti iz svoje glave: ideja: netko bi trebao proizvoditi svilene turbane kojima bi se samo na rubove, možda samo šiške ili pokoji pramen ispred ušiju, zalijepila prava kosa. Bilo bi lijepo kao kosa, a ugodno kao svilena marama.
[1] Ponosiš li se, Jelenko, što sam upotrijebila ovu lijepu riječ?
Vesna Ćuro-Tomić 
Jel znaš da je Duško Radović rođen u Nišu?
Sviđa mi seSviđa mi se
🙂 nisam znala
Sviđa mi seSviđa mi se
ponosim se:) nego, nisam našla poveznicu između onog prije i poslije “a ja?”. da nije možda Rad(ov)ićeva? 😉
Sviđa mi seSviđa mi se
2 x ajoj.
1. ajoj, nisam te mislila cimati da se gnjaviš javljanjem znam da to oduzima vrijeme; ja te često spominjem 🙂
2. ajoj – onda nisam dobro napisala ako fali poveznica prije A ja?
A ja znači, oni tako, pozitivno i naša D. i D.R. i moj prijatelj D. – gle, 3 D! – A ja? vidim ženu s perikom i odu mi isli u tužno.
Pozdravljam te,
pusa,
V
Sviđa mi seSviđa mi se
1. ne cimaš me i ne oduzimaš mi vrijeme. i samo ti mene spominji:)
2. zezam, htjela sam reći da se uzalud boriš s 3D, sama protiv svih. a ne ide ti, nasreću. vidjela sam te nekidan i to baš u pozitivi.
zagrljaj!
Sviđa mi seSviđa mi se
3. ajoj – viš, još sam i poglupila 🙂
nemoj više odgovarati – da ne gubiš vrijeme, pričat ćemo već jednom!
Sviđa mi seSviđa mi se
Raznežila si me 🙂 i malčice rastužila.
Sviđa mi seSviđa mi se
Eto. To je zato što je kod mene užasan jaz između teorije i prakse. Znaš tko je moj uzor, iznanadit ćeš se: Wojciech. Taj čovjek ima oko sebe zaštitni zid od lošega, ne reagira na loše, loše se kod njega ne zadržava. On misli lijepo, osjeća lijepo i piše o lijepim trenucima. ovo sve mislim u najboljem smislu, lijepo i dobro. Da mi je znati… je li to u zvijezdama ili otkud ta sposobnost za sreću? Ja bih tako. Ali kod mene uvijek ispadne tužno ili i gore od toga.
Sad sam ti se bome pojadala.
Sviđa mi seSviđa mi se
The translation worked. Thank you Vesna 😀
Sviđa mi seLiked by 1 person