U jednom danu

 

Dimnjačari

Prvi put otkako se sjećam, nisam dotaknula dugme i zaželjela želju kad sam  ujutro na Medvedgradskoj vidjela  dvojicu dimnjačara. Ne zato što više ne vjerujem da donose sreću, nego zato što mi je bilo neugodno da me oni vide kako to radim, žena u godinama pa vjeruje u te gluposti, u tom prizoru više nema šarma.

Jedna mlada žena priča: „Znate da se po pet dana čeka na ukop,  nemreš doć na red, takva je gužva.“

„Zbilja?“ pitam ja i odmah pomislim na statistike smrtnosti od raka po kojima je Hrvatska druga u Europi,  najveća je gustoća u ratnim područjima, ispred nas je samo Mađarska.

„Da“, kaže ona, „nemojte još umrijeti.“ Loša šala. Mogla sam reći “nemojte ni vi”, ali nisam, zvučalo bi zlobno.

Sretnem znanicu  koju dugo nisam vidjela: „Baš dobro da smo se srele, znaš li kako je Đurđa?“

„Zar nisi čula?“, kaže ona, a ja protrnem. Đurđa je naša vršnjakinja.  U ovim godinama „zar nisi čula?“ vjerojatno ne znači da je trudna, da je rodila, da je dobila novi posao, da se udala,  nema djece, pa nije mogla dobiti ni unuka, ne može biti u pitanju ništa od oblika novog života.

„Nisam“, kažem. Radije ne bih ni pitala, ali pitam: „Što?“

„Pa ona je umrla.“

Ne treba  gladan ići na odjel s hranom  ni  tužan pisati, ali, eto, baš tamo tada vuče.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku). Bookmarkirajte stalnu vezu.

6 odgovora na U jednom danu

  1. diplomiraniduduk napisao:

    Da, u nekom trenutku, iako se osećamo mladim, a mnogi tako i izgledaju, “„zar nisi čula?“ vjerojatno ne znači da je trudna, da je rodila, da je dobila novi posao, da se udala, ni išta od oblika novog života”.
    Tek to opominje da je mladost negde daleko iza leđa ili daleko ispred.

    Liked by 2 people

  2. Napisat ću jednom koment i za ovo.

    Liked by 1 person

  3. Jel, čija si ti, mala? napisao:

    Nije mi dan, draga Vesna. Imala bih mnogo toga na ovu tužnu temu.
    Nemoj umirati, neću umirati.
    Hoću da doživim neki lepši dan.
    Iz inata.
    Ljubim te, nepoznata a draga ženo, koja ispisuješ poznate misli na drugačiji, svoj način.
    Uživaj u danu ispred nas ❤

    Sviđa mi se

  4. vesna napisao:

    hvala, nepoznata a draga supatnice suputnice

    Sviđa mi se

  5. Shonery napisao:

    Ostavio sam ti nagradicu(javnu pohvalu) kod mene na blogu, pa ti svrni i priključi se, ako želiš… 🙂

    https://shonery.wordpress.com/2017/03/29/the-versatile-blogger-award/

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s