Blijedi li socijalistički mentalitet?

Kad nešto kupim, pa mi ne odgovara i želim zamijeniti, nisam se u stanju izboriti s prodavačicama i pravilima. A o povratu novca i ne maštam, ako sam se sasvim predomislila. Ne nadam se zamjeni ni ako sam izgubila račun ili je prošao rok koji su odredili za zamjenu, jer znam da će mi reći: “Ali, gospođo, znate da…” Sažalno kao da sam dementno zalutala u njihovu trgovinu.

“Mama, ma daj, pa moraju ti zamijeniti!” kaže moja kći. Pregleda robu, ponekad nešto progugla i odlučno krene, ja za njom.

Nema što nije uspjela zamijeniti, čak i majicu koju je oprala i koja se poslije jednog pranja deformirala. Pred njom su prodavačice nemoćne, pred mojom Prirodnom Pojavom. Zijevaju kao ribe na suhom, pokušavaju zaštititi imovinu svog moćnog vlasnika, ali moraju popustiti. Ona ne odustaje jer zna da su njezina prava jača od njihovih pravila. Ona jednostavno zna svoja prava.

Moj sin rezervirao je u hotelu sobu s balkonom i polupansion, doručak i večeru. Kad je stigao, otkrio je da je dobio sobu bez balkona, a da je cijena polupansiona viša nego što je dogovorio, ne mnogo, desetak eura, ali viša. Na recepciji je izlistao mejlove, pokazao što je dogovorio i što mu je obećano, završilo je tako što je za prvobitno dogovorenu cijenu polupansiona dobio puni u znak isprike, i sobu s vlastitim ograđenim vrtom u prizemlju, jer u tom hotelu i nemaju balkone.

“Svaka čast”, kažem zadivljeno. “Kako si uporan.”

“Jednostavno želim ono što smo se dogovorili”, kaže on. “I znam da mi, ako su pametni, moraju udovoljiti, ako im je važna reputacija, a je, jer je hotel dobar.”

I velim svom mužu: “Ponosna sam na našu djecu, kao da ih nismo mi rodili.”

Poslije mislim: to je ta generacija! Generacija očišćena od pokornosti koja je nama usađena ne kućnim odgojem, ne građanskim odgojem, nego odgojem socijalističke stege. Ni danas, ja se ne bunim kad me maltretiraju po kojekakvim općinskim uredima, jer mi uvijek nedostaje poneki papir, jer ako se pobunim, bojim se da će mi naći neku grešku i da ću biti kažnjena novim odbijanjem.

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena, vesna curo-tomic i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s