Mobing

Kako gdje je blog?!

Danas je bio dan za radnička prava. Moj omiljeni novinar, Volarević, napravio je za Dobro jutro novinarski i ljudski dobar prilog na temu radnik je radniku vuk. Svugdje je tako, kažu ljudi. Ali vuk je ovca prema nekima među nama. Nož u leđa je mnogo točniji opis. “Ne treba očekivati loše”, kaže gošća u studiju. “Jer oni to ne rade da bi drugima nanijeli zlo, nego da bi sebi pomogli.” (!)

Dopisujem se s kolegicom s posla, iz susjednog programa, koja je zmobingirana kao i ja. Pogodio me njezin slučaj. Naravno, dok mi nije rekla, nisam znala što joj se događa, takvi smo, ne vidimo. Što od tuge, što od grižnje savjesti zbog neosjetljivosti, napisala sam joj: “Dođe mi da vas dođem tamo braniti, iako ne mogu obraniti ni sebe. To me podsjetilo na nešto što mi je muž nedavno ispričao…” I prepričam joj ukratko o onom čovjeku koji je mislio da svakoga treba braniti, pa je stalno dobivao batine. I stalno je iznova branio druge, znajući da će dobiti batine.  “To sam opisala u jednom postu, umjesto članka koji me muž natjerao da izbrišem”, rekla sam joj. “Tek odnedavno imam blog, pa…”

“Imate blog?” pita me ona. “A gdje vam je blog?”

Kako gdje mi je blog?! Blog mi je u kompjutoru. “Ne znam kako se odgovara na pitanje gdje mi se nalazi blog”, kažem. Poslije se sjetim: “A, mislite ono https: na toolbaru?” Ovo neka ostane zapisano da se poslije čudim što sve nisam znala.