Eksperiment 2: Krpelji i lak za kosu

Savjet I: Lak za kosu protiv krpelja? Vježbanje.

Počinjem svoj drugi eksperiment (prvi je onaj s mejlovima: je li dovoljno ne odgovarati na mejlove da postaneš šef): prije šetnje s psom, nalakiram kosu i malo laka špricnem njemu po vratu. (Gdje je ovdje fusnota? Ili bar zvjezdica? Dražan, upomoć!) Radim to već tjedan dana i još nismo našli krpelja ni kod njega ni kod mene. Slučajno? Eksperiment nastavljam i dalje.

Laka za kosu sjetila sam se zato što sredstva protiv krpelja smrde i pas je očajan kad mu ih stavim, u bilo kojem obliku. Vjerujem da su jako otrovna, kao i sredstva protiv komaraca, koja također ne koristim, ili protiv mrava: ništa me ne bi moglo prisiliti da po svojoj kuhinji špricam neke Raidove. Ja mravim stavim hrpice soli, tu ih dočekam, pa (nježni neka dalje ne čitaju!) skupim vlažnim papirnatim ubrusom i podavim.

Ne mislim, naravno, da je lak za kosu bitno manje otrovan od sredstva protiv kreplja, ali, što je meni dobro, valjda je dobro i mom psu. Jesam li već rekla da ja više volim da se kozmetika testira na životinjama nego na ljudima? Eto, rekla sam. Jer, zločin je počinjen mnogo prije pokusa na životinjama: u glavama prodanih duša koje smišljaju kozmetiku od kojih životnjama otpadaju noge i ljudi obolijevaju od raka.

Fusnota: Lak za kosu kupila sam u Encijanu, nije raspršivač (sprej) nego je na pumpicu, ono što bi se reklo ozon-prijateljski. Istina, za učvršćivanje nije učinkovit kao oni štetni sprejevi, ali ih možda krpelji ne razlikuju ;-).

Imam još jedan izum: dok šetam s psom, hodam naizmjenično na prstima, na petama, na vanjskom, pa na unutarnjem bridu stopala. Tako jačam gležnjeve. Prije tri godine pala sam u stanu, na samo jednoj stepenici, i slomila gležanj. Nakon operacije iskusila sam najveće bolove u svom životu, plakala sam i molila sestru da mi da novu dozu Tramala prije roka (ima li još sretnika koji ne znaju što je Tramal?).

Dok radim to sa stopalima, istodobno vježbam prste na rukama, šake i zapešća, imam problema sa zglobovima i to mi koristi. Ovo je savjet (vidi post O savjetu!) za one koji vole sami sebi pomagati, koji imaju psa i koji s njim šetaju po manje prometnim mjestima. Ja sa svojim šetam po šumi Orlovac. Ako sretnete ženu s velikim crnim psom, koja hoda na iskrivljenim stopalima i čudno izokreće ruke, ne bojte se, to sam ja.

Izum nije naročit, ali mi vrijeme u šetnji prođe brzo i osjećam zadovoljstvo što je korisnije potrošeno.