Kišobran, Kamensko, Japanci, Kinezi, pedikura

Vruće je, nesnosno vruće

Što raditi nego sjesti za kompjutor. Ma kakva zimska roba! Kad će zima! Ima vremena. Ne da mi se ni taknuti debelu, toplu tkaninu.

Ali ni sjedenje za kompjutorom u kutu sobe koji glumi radnu sobu ne donosi olakšanje. Nemamo klimu. Uvijek smo bili protiv klime. Sjećam se kako sam bila zgranuta kad je prije pet-šest godina rođak moga muža, koji živi u Australiji, u Perthu, rekao da on i ne osjeća australske vrućine, jer praktički živi u klimi: “Ja u kući iman erkondišn. Iz kuće u auto, erkondišn. Iz auta u faktori, erkondišn. A kad treba da se osvježin, odem na ajšn i okupan se.”

Otpor klimi topi se na tridesetipet stupnjeva, ali na istoj se tempereturi smrzava odluka o uvođenju iste, iz financijskih razloga. Sve je relativno.

Oko podneva išla sam u Kamensko[1]. Nosila sam kišobran, ne zato što se bojim sunca zbog sebe, ja sam prilično tamna, koža mi dobro podnosi sunce i mislim da rak kože nije moja bolest. (Mogla bih sad tripu pljucnuti i triput kucnuti, ali čemu? Možda je to jedna od boljih mogućnosti, malo tko umire od starosti.)

Nosila sam kišobran zato da propagiram zaštitu od sunca, ne beskorisnim i štetnim kremama, nego fizičku, mehaničku. Ne vjerujem u kreme, kao što ne vjerujem u razne prostirke koje tobože štite od zračenja. Kad Japanci mogu hodati s kišobranima, zašto ne bismo mi. Kad već spominjem Japance, osim što svi nose kišobrane, neugodni su kao turisti, hodaju tako da bismo se sudarili da im se ne izmaknem, kao da me zaista ne vide ili kao da sam prozirna, pa kroz mene vide još jedan kulturni spomenik koji ne žele propustiti. Naravno, s obzirom na to da su to Japanci, ne pada mi na pamet da su možda jednostavno nepristojni, prije bi bilo da je to kod njih baš pristojno nasrtati na prolaznike, kao što je pristojno podrigivati poslije jele.

Za razliku od Japanaca, Kinezi ne nose kišobrane, ali često nose maske, češće nego Japanci. (Europljani i Amerikanci ne nose ni maske ni kišobrane, primitivci.) To što Kinezi nose maske navelo me na zaključak da oni možda kod kuće ne upotrebljavaju svoje proizvode, pa su zdraviji od nas, koji ih upotrebljavamo.

Ponijela sam, dakle, kišobran iz prosvjetiteljskih razloga. Htjela bih da dođe u modu, pa da i moja djeca s vremenom shvate da je kul štititi se od sunca, a seljački hodati po suncu u majici na bretele. Neprekidno ih upozoravam i pričam zastrašujuću priču o Australcima koji su bili prvi mačići, izgorjeli su, oboljeli i poumrli prije nego što su shvatili što ih je snašlo. UV-indeks u Zagrebu je jučer bio 9. „Šta to znači?“ pita me sin. „To znači da nas samo jedan stupanj dijeli od izgaranja“, kažem morbidno. „Uh“, kaže on i ode.

Ponijela sam, dakle, kišobran. Mali je problem s mojim kišobranom što ima promjer valjda metar i pol, gotovo kao suncobran za plažu, pa je težak i smiješan. Ali je u duginim bojama gaypridea, pa je i lijep i veseo.

Jedno ljeto, moj sin je za okladu nosio veliki dvorišni suncobran preko rogozničkog mosta. Bio je još malen, suncobran je bio triput veći od njega. Ljudi su pitali zašto nosi suncobran, a on je hladnokrvno odgovarao: „Pa zbog sunca.“ I dobio okladu.

Kako bi moja prosvjetiteljska misija bila što uspješnija, odjenula sam se što sam prikladnije mogla, što damskije i dostojanstvenije, da budem što manje smiješna, pa time i što utjecajnija.

I mislim da sam uspjela. Nitko mi se nije smijao niti me podrugljivo pogledao. Naprotiv, zapazila sam nekoliko zavidnih pogleda starijih žena kojima se znoj cijedio po tijelu kao vosak po svijeći. Muškarci su me čak gledali blagonaklono – možda im je izgledalo romantično, Miss Marple koja svoju stanjenu kožu damski štiti od vulgarnog tamnjenja.

Sara, moja nećakinja, kojoj sam usput svratila, rekla: „Jajči, kak si šik!“

„Šik? A ja sam mislila da ćeš mi se smijati.“

„Ne, baš si mi šik, haljinica, ceker, kišobran… ma super!“

Eto, Sara se možda neće sramiti izaći s kišobranom na sunce, a ona je mlada i moderna djevojka. Moja misija ispunjena.

Još malo o starenju (za moju prijateljicu N.Z., da popravim dojam):

U tramvaju sam zapazila starog čovjeka kako mlohavo sjedi zavaljen u stolac. Izgledao mi je kao da ima između sedamdeset i osamdeset godina. A onda sam primijetila njegova stopala u otvorenim sandalama: potamnjela, uredna, pedantno pedikirana, skladna. Odmah mi se činio mnogo mlađim, ne više od šezdeset. Još je nešto na njemu bilo mladoliko: gledao je ženama u noge. Čak i meni. Možda je i on pomislio da sam mlađa zato što sam uredno izpedikirana. Zaključak: čovjek je mlad onoliko koliko se pedikira.

Komadić gradske crtice (za moju prijateljicu N.Z., dok ne uočim novu crticu):

Ponovno sam išla Dubravkinim putem. Bilo je tri sata. Samo jedan upaljen auto, i to s budnim šoferom. Pretpostavljam da su vrućine  potjerale na more stalne goste restorana.


[1] Jučer sam dobila mejl da su hrabre žene iz Kamenskog, iako nisu uspjele spasiti tvornicu,  smislile način da prežive od svoga rada, dobile od grada dvije prostorije na Knežiji i šivaju po narudži, prepravljaju i sve što treba. Na mejl koji sam dobila svima sam odgovorila što sam ondje vidjela, kopiram ga:

Dragi svi,

ja sam bila u Kamenskom. Adresa krojačnice je u Rudolfa Bićanića 4. Kad se ide tramvajem br. 17 prema Prečkom, siđe se na stanici Knežija, produži pješice Selskom prema autoputu; u ravnini Pitarella, znači preko puta Pitarella, skrene se desno. Prva desno je Braće Cvijića – tamo im je uprava, a druga desno je Rudolfa Bićanića, odmah na uglu, u prizemlju. Čut ćete ženske glasove, jer su vrata otvorena, nemaju klimu. To je preko puta Doma zdravlja, ako se nekome tako lakše orijentirati.

Ja sam odnijela pet tkanina za isti kroj haljine – princez, bez ikakvih dodataka, džepova itd – samo ciferšlus na leđima i v-izrez. Cijena 80 kuna. Ispod svake cijene. Kažu da su u velikoj gužvi, pitala sam može li bar jedna do prvoga, ne može, jer kad me uzmu, sašit će svih pet – bit će gotovo do 15.7., rekla sam da tada putujem.

Što još? Žena unutra bilo je sedam-osam, a gotovo isto toliko mušterija. Glavna ženska ugodna, zgodna, odlučna. Imam njezin mob: 0918932943.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u recimo, zdravlje. Bookmarkirajte stalnu vezu.

11 odgovora na Kišobran, Kamensko, Japanci, Kinezi, pedikura

  1. Ligia Luckhurst napisao:

    Kopirala sam tvoju napomenu o krojacicama is Kamenskog u moj One Note; kad dodjem u Zagreb, ponijet cu neke omiljene komade odjece koji se raspadaju da mi iskopiraju. Vrlo vrijedna informacija, puno hvala.

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    E baš mi je drago.

    Sviđa mi se

  3. Nermina Zildzo napisao:

    Neces vjerovati, ja htjela da izadjem s kisobranom, ali se sjetila da mi ne treba jer sada svugdje idem taksijem – i moj je lijep, svjetlo zuti, kupila ga neki dan na ulici kod onih sto se pojave cim pocne padati. Zgodno ti ovo o starosti, ali ne i o Japancima ili Kinezima. Suvise desno, kao Bandic – usput budi receno, jesi li zbog njega postala desnica? Ja sam uvijek mislila da se za predratnu generaciju intelektualaca, drustvene nauke s Filozofskog, podrazumijeva da su ljevica.

    Sviđa mi se

  4. vesna napisao:

    Ja desnica?! Ajme majko! Poručuje ti Ž. da sam ja za pravdu i populist, da si malo pobrkala. Nikad čula da bih ja mogla biti desnica! Zbog Bandića?! Sve mi se čini da ti ovo čitala kao politički, užepolitički tekst, pa ti se nešto uklopilo. Nisam shvatila ni što je desno s Kinezima i Japancima, jel možda misliš da sam ksenofobična? Miljama sam daleko od toga, ja sam više ksenoadorator – mene impresionira sve što je strano, čak se divim i kad mala djeca stranci govore svoj jezik – tako mali pa već znaju strani jezik. Zezam se, a ne zeza mi se, pogodilo me ovo nerazumijevanje mene od tebe. A što se desnice i ljevice tiče u širem smislu, a ne u dnevnopolitičkom, čini mi se da bih po svemu bila ljevica, osim što bih se vratila na malo strožiji odgoj djece, jer labav odgoj nije baš urodio dobrim plodovima. Eto. Ne znam što reći. Uvijek me zapravo zgrozi mogućnost nesporazuma na svakom ćošku, kad im se i ne nadaš. Pa, kad ti se bude dalo, objasni što si mislila.

    Sviđa mi se

  5. vesna napisao:

    I još za Nermu: Kaže Ž: desnica je vjerski i nacionalno isključiva, ljevica je liberalna što se tiče vjere i internacionalna, a ti si (to jest ja, on to meni govori) potpuno tolerantna i štoviše indiferentna prema vjerskim i nacionalnim podjelama. I još kaže Ž. da sam ja punokrvni i autentični socijalist i demokrat, a to što padam na Bandićev populizam, kaže Ž., to je zato što sam i sama populist, pučki tribun, ali pošteni.

    Sviđa mi se

  6. jasna napisao:

    Kišobran me podsjetio na moje prisustvovanje priredbi na Jarunu …vani +100 C, 2 sata popodne, a unuka pleše.Nema šanse da to prođe bez dede i bake. U taški imam uvijek moj maleni pametni kišobran.Nije nekih veselih boja i malen je, premišljala sam se …da ga otvorim ili ne. I nisam. Nitko nije imao otvoren suncobran(kišobran) pa mislila sam, zašto da budem izuzetak. Tek kad smo odmakli od buke slijedećih plesnih grupa, muž je priznao da je i on o tome razmišljao Rekla sam moj stav o izuzetku, zgodno je primjetio :” sigurno bi netko otvorio takvu zaštitu, al tko osim tebe po ovoj sunčini nosi kišobran !”.Bilo bi pametnije da sam ga otvorila, ovako sam izgledala kao da me snašao prolom oblaka…bez kišobrana naravno.

    Sviđa mi se

  7. vesna napisao:

    🙂 ubuduće uvijek otvorite, idemo se dogovoriti!

    Sviđa mi se

  8. tangolina napisao:

    Konačno i zdravlje da uvedemo u modu!
    Upravo za prošli rođendan dobila sam kišobran za 2 osobe najmanje (ako je i kineski sigurno je za više osoba ) i mislim da mu je ovo prava namena! Javljam se posle sledeće šetnje- naravno sa otvorenim kišobranom 🙂

    Sviđa mi se

  9. vesna napisao:

    Jupiiii! Jeheee! Širit ćemo! 🙂 🙂

    Sviđa mi se

  10. Zlica napisao:

    Obično jednom rukom držim psa, drugom dijete, a u onoj trećoj, nevidljivoj, vrećicu sa špecerajem. A da vratimo u modu šešire široka oboda? ☺☺☺

    Sviđa mi se

  11. vesna napisao:

    Ispod šešira se slijepi frizura i vruće je. Za šešir treba više samosvijesti. A da ti držiš dijete, dijete psa, a pas u zubima vrećicu sa špecerajem? 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s