Što hrana radi na rubu znanosti?

I pisci jedu, zar ne?

 A jedu i čitatelji. Zato se u blogu o pisanju smije pisati o hrani, a da zbog toga ne postane svaštara.

Da bude pošteno, ipak ovaj post smještam u rubriku Dokona domaćica, jer vrijedne domaćice nemaju vremena za blog. 

Popisat ću nekoliko posebno zanimljivih stvari iz svoje omiljene emisije Na rubu znanosti, i to iz druge ruke, onako kako mi je prenio moj muž.

– Treba odvojiti vrijeme za hranu.

– Jedna večera s prijateljima smiruje stres na nekoliko dana dana. 

– Zob je jako dobra protiv stresa. (Što ne znači da prijateljima trebate servirati zob, nap. VĆT)

– Što bolju hranu jedeš, to si bolji i smireniji čovjek. Radili su pokuse s djecom i sa zatvorenicima. Zatvorenici koji su s obične zatvorske hrane prešli na bolju i zdraviju, postali su smireniji i bolji ljudi. Dijete koje je jelo lošu hranu imalo je stresan, nepravilan rukopis. Kad je prešlo na bolju,  rukopis je nakon tri mjeseca postao smiren i ujednačen.

– Žvakanje čovjeku donosi mir, a loše prožvakana hrana nemir.

– Bolest dolazi iznutra, ne izvana.

– Hrana i ljudski organizam moraju surađivati, biti u skladu.

– Jedan Japanac čije ime nismo zapamtili, koji je rođen u 17. stoljeću, napisao knjigu Hrana kao sudbina. Napisao je: Svaki čovjek ima određenu količinu hrane koju može pojesti kroz otprilike 70 godina, koliko traje ljudski život. Ako je pojede ranije, imat će problema sa zdravljem i vjerojatno umrijeti ranije.

– Svaki čovjek na godinu pojede oko 1 kg aditiva! Za 70 godina to je 70 kilograma.

(Još strašnije zvuči kad “obračunaš” koliko ih pojedu djeca: djetešce od tri godine već je pojelo 3 kg aditiva, otprilike petinu svoje težine! Zato, kad vidim mamu s malim djetetom kako kupuje gotovu hranu, čips, smokiće i slične stvari, dođe mi da je prijavim policiji za roditelje. Koja ne postoji. I kakav će jednog dana od tog djeteta biti pisac! :-))

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka sam, ljudska vrsta, ženski rod. Udana, u prvobitnoj zajednici. Imam dvoje djece. Objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Zbog kredita u švicarcima iznenada sam prešla iz građanske sigurnosti u negrađansku nesigurnost, ali, ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Dokona domaćica i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s