Štrikam crnu kapu od debele vune, jer sam takvu imala kod kuće. Zato što je moj laptop u izumiranju i dok čekam da se neki program otvori, naštrikam najmanje dva reda, istina na debele igle i rahlim pletom. Ne mogu se pohvaliti da me to umiruje kao što umiruje štrikanje bez interneta, ali bar nemam osjećaj gubitka vremena.
Zato ovih dana radim samo najnužnije, napišem nešto kad baš moram. Ovo je i moj izraz žaljenja što propuštam sve objavljene postove na blogovima koje pratim: neka njihovi autori znaju da nisam izgubila zanimanje za njihovo pisanje nego je u pitanju viša sila.
Sviđa ti se?
Sviđa mi se Učitavanje...
Povezano
O autoru vesna
Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
